Bez obzira na sve, još vjerujem da su ljudi zaista dobri u srcu. To je napisala Ana Frank (Anne) u svom dnevniku dok se skrivala od nacista. Samo nekoliko mjeseci kasnije bila je mrtva u logoru. Bilo joj je 15 godina. Da je još živa, danas bi imala 91 godinu.
Zahvaljujući dnevniku koji je marljivo pisala dok se s porodicom skrivala u Nizozemskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, malena Ana postala je svjetski poznata, jedan od simbola borbe protiv nacizma. No ona to nije dočekala.
Preminula je u logoru Bergen-Belsen, izgladnjela i shrvana tifusom, nedugo prije nego što su savezničke snage oslobodile logor i samo nekoliko mjeseci prije svog 16. rođendana.
Tačan datum smrti 15-godišnje Ane i njene 19-godišnje sestre Margot nije moguće utvrditi, no službeno se navodilo da su umrle 31. marta 1945. (logor je oslobođen 15. aprila). Sahranjene su u masovnoj grobnici, a njihova tijela nikad nisu pronađena.
Ana je s roditeljima i starijom sestrom te porodicom Van Pelt i zubarom Fricom Feferom (Fritz Pfeffer), nakon što su se više od dvije godine skrivali u stražnjim prostorijama firme njena oca u Amsterdamu, otkrivena i odvedena u logor. To se dogodilo 4. avgusta 1944.
Izgladnjela i shrvana tifusom
Preminula je u logoru Bergen-Belsen, izgladnjela i shrvana tifusom, nedugo prije nego što su savezničke snage oslobodile logor i samo nekoliko mjeseci prije svog 16. rođendana.
Tačan datum smrti 15-godišnje Ane i njene 19-godišnje sestre Margot nije moguće utvrditi, no službeno se navodilo da su umrle 31. marta 1945. (logor je oslobođen 15. aprila). Sahranjene su u masovnoj grobnici, a njihova tijela nikad nisu pronađena.
Ana je s roditeljima i starijom sestrom te porodicom Van Pelt i zubarom Fricom Feferom (Fritz Pfeffer), nakon što su se više od dvije godine skrivali u stražnjim prostorijama firme njena oca u Amsterdamu, otkrivena i odvedena u logor. To se dogodilo 4. avgusta 1944.
Prvo su otpremljeni u zatvor u Amsterdamu, zatim u tranzitni logor u Vesterbork odakle su otpremljeni u Aušvic. Putovali su tri dana nagurani s hiljadama drugih ljudi u stočnim vagonima. Kad su stigli na odredište, Ana je s majkom i sestrom završila u ženskom logoru, dok su joj oca otpremili u muški logor. Nikad se više nisu vidjeli. Njihov otac je, inače, jedini od osam ljudi koji su se zajedno skrivali u Tajnom skrovištu (kako ga je Ana nazivala u dnevniku) koji je preživio logor.
1. novembra 1944. Ana i Margot su razdvojene od majke i sa 70 drugih ljudi prebačene u logor Bergen-Belsen. Putovanje je ovaj put trajalo dva dana, a nisu ni znale gdje ih odvode. Tamo su ostale sve do svoje smrti tri ili četiri mjeseca kasnije. Neki se preživjeli logoraši sjećaju sestara Frank, a njena bivša kolegica iz razreda, Nanet Blic (Nanette Blitz), koja je također završila u tom logoru, ispričala je kako je Ana već u decembru bila u jako lošem stanju. - Izgledala je kao kostur. Bila je zamotana u deku, nije mogla podnijeti imati odjeću na sebi jer su po njoj puzile uši - ispričala je.
Svjedoci su također otkrili da su sestre oboljele od tifusa (bolesti koju su prenosile uši, a obično je svoje žrtve ubijala u roku od 12 dana). To se dogodilo početkom februara 1944. pa je službeni datum njihovih smrti doveden u pitanje, jer se stručnjaci slažu da je malo vjerojatno da su sestre u tako slabom stanju mogle preživjeti do kraja marta, piše "Business Insider".
Bivša logorašica Irma Zonenberg Menkel (Sonnenberg) u svojoj je ispovijesti, prvobitno objavljenoj u "Newsweeku", navela da je bila prisutna kad je Ana umrla.
Irma tvrdi da je bila u istoj baraci s Anom, no da je se slabo sjeća.
- Nisam je poznavala od ranije i ne sjećam se puno toga o njoj, no pamtim je kao tiho dijete. Kad sam saznala da joj je 15 godina, iznenadila sam se. Djelovala je puno mlađe - ispričala je.
Nije ni znala da umire
Ona je potvrdila da je Ana oboljela od tifusa, koji je u logoru bio česta pojava od koje su mnogi umirali.
- Kao kroz maglu je se sjećam kako je govorila o ocu. Bila je nježna osoba. Govorila bi mi da je jako bolesna, a ja sam joj govorila da nije. Htjela je da je u to uvjeravaju. Kad je pala u komu, držala sam je na rukama. Nije ni znala da umire. Nije ni znala da je toliko bolesna. Nikad nisu znali. U Bergen-Belsenu prestaneš osjećati. Postaneš paraliziran. Za sve ove godine, gotovo nikad nisam govorila o tome. Nisam mogla - rekla je Irma.
Ana i Margot završile su u masovnoj grobnici s brojnim drugim Židovima koji su umrli u logoru. Danas se na mjestu ulaza u nekadašnji logor nalazi nadgrobni spomenik za njih dvije, no on je samo simboličan. Gdje tačno leže njihove kosti, nije poznato.
Njen dnevnik je među papirima u skrovištu pronašla porodična prijateljica koja im je pomagala dok su se skrivali, Miep Gis (Gies), i sačuvala ga do kraja rata. Dnevnik je predala Aninom ocu Otu (Otto) kad se vratio iz logora.
Njega su Anini zapisi duboko dirnuli, a znajući da je sanjala o književnoj ili novinarskoj karijeri, većinu je njenih zapisa (osim nekih dijelova koje je smatrao previše ličnima), objavio. Dnevnik je prvi put objavljen 25. juna 1947., a do danas je doživio brojna izdanja i preveden je na mnoge svjetske jezike.
Originalni dnevnik se nalazi u muzeju Kuća Ane Frank, istoj onoj zgradi u kojoj se nalazilo Tajno skrovište u kojem je Ana provela svoje posljednje sretne dane.
