Ovo značenje se bilježi od Ibn Abbasa, kada govorio o Allahovim riječima: Jer ti si, zaista, najljepše ćudi. (El-Kalem, 4) Znači, u veličanstvenoj vjeri, islamu.
Bilježi se od Enesa da je rekao: “Poslanik, alejhissalatu vesselam, je imao najljepše ponašanje i moral.”2
Abdullah b. Mubarek je o lijepom ahlaku rekao: “To je raspoložno lice, činjenje dobra i ustezanje od vrijeđanja.”
Još je rekao: “Lijep ahlak je da podnosiš ono što te zadesi od ljudi.”
Brate muslimane, evo nekih od edeba kojima je bio okićen Poslanik, alejhissalatu vesselam:
• Bio je oborenog pogleda i nije pogledom istraživao stvari. Najčešće je njegov pogled bio trenutan i ovlaš, nije zurio kada bi gledao i njegov pogled u zemlju je bio mnogo češće i duže nego pogled u nebo.
• Kada bi hodao sa svojim ashabima, puštao bi ih ispred sebe i nije prednjačio, a koga bi sreo, prvi bi mu nazivao selam.
• Bio je najblaži, najdarežljiviji i najosjećajniji čovjek.
• Bavio se i kućnim aktivnostima, pa je sam krpio svoju odjeću i obuću.
• Nikada nikoga nije udario rukom, osim u borbi na Allahovom putu.
• Kada bi govorio, govorio je sažeto. Govor mu je bio jezgrovit, nije bilo ni viška ni manjka, nego onoliko koliko je potrebno, bez dodavanja ili oduzimanja i to je pokazatelj mudrosti. Govorio je: “Pokazatelj lijepog vjerovanja čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče.” Rekao je: “Ko vjeruje u Allaha i Onaj svijet, neka kazuje dobro ili neka šuti.” Počinjao je i završavao svoj govor precizno, kako bi ga razumio i čuo onaj kome se obraćao. Nije govorio bez potrebe i mnogo je šutio.
• Bio je stidljiviji od djevice prve bračne noći.
• Na trbuh je vezivao kamen kako bi prevario glad.
• Bio je zabrinut i u stalnom razmišljanju.
• Blagog ahlaka, ni nemaran ni preblag, veličao je svaku blagodat ma kako malehna bila i ništa nije kudio od blagodati, niti pretjerano hvalio.
• Dunjaluk ga nije mogao rasrditi sa svim što je na njemu. Ako bi se radilo o istini i pravdi, ništa ga nije moglo odvratiti od toga da stane u zaštitu i pomoć, a nikada se nije srdio radi sebe lično.
• Kada bi se rasrdio, okrenuo bi se i mahao bi rukom, a kada bi se nečemu obradovao, obarao je pogled. Većina njegova smijeha je bio osmijeh.
• Kada bi govorio, ponavljao je po tri puta, a kada bi nazivao selam, nazivao bi tri puta. Kada bi tražio dozvolu, tražio je po tri puta, a to kako bi ga drugi razumjeli i shvatili šta govori, shodno obavezi da dostavi i sprovede svoju zadaću.
• Nije mahanisao hrani koja bi mu bila poslužena, nego, ako bi mu se sviđala, jeo je, a ako nije, ne bi jeo.
• Nikada nije prokleo ni ženu ni slugu.
• O njemu u Tevratu stoji: “On je Muhammed, Allahov poslanik, Moj odabrani rob, nije grub, niti osoran, ne viče po pijacama niti uzvraća na hrđavo istim, nego prašta.”
• Sa ashabima je vodio razgovore, pa kada bi spomenuli dunjaluk, pričao je s njima o dunjaluku, a kada bi spomenuli Ahiret, pričao je o Ahiretu s njima. Kada bi govorili o hrani ili piću, pričao je s njima o tome.
Ovo su opći adabi koji bi se mogli primijeniti u praksi3 to je krajnje što se želi od muslimana.
***
Allahu, tražimo od Tebe i molimo Te da nas podržiš u slijeđenju Vjerovjesnikovih, alejhissalatu vesselam, adaba, njegovih svojstava i morala. Ti sve čuješ, blizu si i udovoljavaš dovama. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na prvaka prijašnjih i potonjih, Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Priprema i naslov: Menhedž
Bilješke:
1 Taberi u svom Tefsiru, 12/28/13.
2 Buhari, 6203; Muslim, 2150.
3 Ahlakunnebijji ve adabuhu, Ebu Šejh; Eššemailul-muhammedijjetu, Tirmizi; Hazel-habibu ja muhibbu, Ebu Bekr Džezairi.
