Kako naši ljubimci stare, tako i njihove kognitivne funkcije slabe. Nažalost, ovu bolest ništa ne može zaustaviti.
Pseći Alzheimer je neurološki problem, degenerativni proces u mozgu, odnosno propadanje moždanih stanica uzrokovanim nakupljanjem beta-amiloida, proteina koji se talože u tzv. senilne ploče.
Znanstvenici još uvijek pokušavaju otkriti sve promjene koje se javljaju u mozgu životinja s kognitivnom disfunkcijom. Ove nakupine štetno djeluju na funkciju mozga, a istraživanja Alzheimerove bolesti kod ljudi dala su slične rezultate.
Točna rasprostranjenost kognitivne disfunkcije kod pasa nije dobro dokumentirana. Svejedno, dokazano je da je bolest češća kako životinje stare. U jednom istraživanju, kognitivna disfunkcija zahvatila je 47 posto pasa u dobi između 11 i 12 godina te 86 posto pasa u dobi od 15 do 16 godina.
Dezorijentiranost je jedan od prvih simptoma
Dezorijentiranost se manifestira kao besciljno tumaranje, zurenje pred sebe, zapinjanje u nekom kutu ili na prepreci, pokušaj izlaska na pogrešna vrata, neprepoznavanje ukućana ili inače poznatih osoba, ponekad čak i agresivnost te nereagiranje na vlastito ime ili naučeni poticaj.
Aktivnost se smanjuje, i to drastično i čudno: pas više spava, a često se događa da puno spava. Kada postane aktivan, besciljno hoda gore-dolje po kući ili dvorištu. Isto tako, psu opada interes za igru i interakciju, kako s ljudima, tako i sa psima. Zaboravljaju naučene higijenske navike, u težim slučajevima i do te mjere da pas ne reagira na podražaj mjehura ili crijeva.
Ponekad je teško razlikovati simptome kognitivne disfunkcije od simptoma starenja. To uključuje stvari kao što su usporavanje i smanjena aktivnost.
Ova bolest može se javiti i kod mlađih pasa, stoga pripazite na ponašanje svog ljubimca. Ako primijetite ovakve simptome, posjetite veterinara i porazgovarajte o onome što možete učiniti za njega.