– Kao Senem nekada se činim luda (smijeh). Za razliku od nje ja volim ugoditi sebi, i kako bih rekla razmaziti se. Volim ići u teretanu, volim se šminkati, volim skupu garderobu, i znam kada treba početi pričati i kada se zaustaviti, a svi znamo da Senem to ne zna – kaže Neslihan na početku razgovora za naš magazin.
Javila nam se iz svog istanbulskog doma, obradovana je viješću da „Snaha“ postiže toliku gledanost. Njen dnevni raspored je ispunjen, ali ona uvijek pronalazi kvalitetno vrijeme koje provodi samo sa svojim 11-godišnjim sinom Leom.
Odgaja ga sama i ne krije koliko se ponosi činjenicom da su izgradili odnos pun poštovanja i razumijevanja. Leo je već imao priliku ostvariti malu ulogu u „Snahi“.
Neslihan je mlada ušla u svijet glume, imala je 18 godina. Priznaje kako za ovaj posao nije imala podršku porodice, ali da se na kraju uspjela izboriti za svoje snove. Razvedena je i o svom privatnom životu ne govori mnogo, ističući samo kratko kako u njenom životu postoji samo jedan kralj, a to je njen sin.
Kakav odnos imate s glavnim glumcima iz serije Asli Enver i Özcanom Denizom?
– Dobri smo prijatelji i privatno. Volim ih oboje, posebno kada je riječ o snimaju serije i njihovoj profesionalnosti. U privatnom životu oni su divne osobe, a s Asli imam poseban odnos, gdje smo jedna drugoj doslovno life coach (osobe koje se međusobno savjetuju i motiviraju, u vezi s karijerom ili privatnim životom). Njih dvoje su zaista velika imena u Turskoj i čast mi je poznavati ih i sarađivati s njima.
Jeste li ikada posjetili Bosnu i Hercegovinu?
– Nažalost, nisam, što ne znači da neću, i da nisam čula sve najljepše o vašoj zemlji. Trebali biste nekako organizirati moj dolazak (smijeh).
Šta Vas je inspiriralo da postanete glumica?
– Godina pauze između gimnazije i Fakulteta. Iz Istanbula sam, a željela sam studirati na fakultetu u Ankari, međutim, moji roditelji mi to nisu dozvoljavali. Dugo sam im to zamjerala, ali sada sam im zahvalna za to, jer tada vjerovatno ne bih otkrila čari glume i ne bih se danas bavila poslom koji zaista volim. Dakle, u toj godini počela sam se baviti glumom s ciljem da promijenim uobičajene navike, steknem nova prijateljstva, ali ipak, sve to na kraju se pretvorilo u profesiju.
Iz kakve porodice dolazite, i po čemu pamtite period odrastanja?
– Iz prave istanbulske. Moj tata je rodom iz Istanbula, a mama je iz Rize (grad u Turskoj). Imam i brata. Odrasli smo u jednoj normalnoj, radničkoj porodici. Nismo imali previše, a nismo imali ni premalo. Sasvim dovoljno za jedan solidan život. Druga situacija je danas kada moj sin odrasta u drugim okolnostima gdje mu mogu priuštiti više stvari nego što smo brat i ja imali, međutim, ja to neću. Želim da on zna cijeniti novac, i uloženi trud. Tokom godina, roditelji mi nisu bili podrška u karijeri. Mama je silno željela da budem domaćica, ili osoba koja ima posao od devet do 17 sati. U ranijim godinama mi je čak zabranjivala da idem u pozorište, ali ja je nisam slušala. Danas svog sina podržavam u svemu.
Samohrana ste majka 11-eg dječaka Aslana. Kakvim životnim vrijednostima ga želite naučiti? Da li on želi ići Vašim stopama?
– Da, imam sina, i on je moj život. Svaki dan nešto novo naučim od njega. Jako je pametan i radoznao. Često sa mnom ide na setove serija, i kako kažu „jabuka ne pada daleko od stabla“, pa tako i on želi da se bavi glumom u budućnosti. Mada, iskreno ne znam, još je mlad. Ako se odluči za to, imat će moju podršku, kakvu ja nisam imala. Iskreno želim da odraste u dobrog čovjeka, koji će biti prvenstveno dobar za sebe i za okolinu.
Je li danas teško biti samohrana majka u Turskoj?
– Pa sam proces odgajanja djece je težak, a ujedno i nezamjenjiv. Mislim da je svugdje teže to raditi ako ste sami, ne samo u Turskoj.
Kada Vam se svidi neki muškarac, šta radite da biste ga zadržali?
– Ništa posebno, pokušavam biti ja, ja i samo ja. Ne mijenjam se ni zbog koga. Ko me voli ovakvu, voli me, ko ne voli, neka traži nešto drugo.
Jedan dio života proveli ste i u Londonu, kakve uspomene i iskustva Vas vežu za taj period?
– Oh, ja toliko volim London, mnogo mi nedostaje. To je jedan od najljepših gradova na svijetu u kojem vam nikada nije dosadno. Svaki put kada ga posjetim, vratim se na mjesta koja su mi značila, da osvježim sva lijepa sjećanja.
U medijima smo proteklih godina imali priliku čitati određena negodovanja glumaca u Turskoj zbog prenapornog tempa snimanja, i ogromnog broja sati provedenih na setu. Da li se situacija u tom smislu promijenila?
– Ništa se nije promijenilo. Dokle god je trajanje jedne epizode duže od dva sata, radit ćemo godinama tako.
Kakve uloge obično odbijate?
– Pa pretežno uloge u koje se ne zaljubim na prvi pogled.
U kakvim ste odnosima s kolegama mimo seta?
– Prijatelji smo i u pravom životu. Družimo se, smijemo, jedemo zajedno. Idemo na neke zabave. Uglavnom provodimo mnogo kvalitetnog vremena zajedno.
Šta, osim glume, još volite strastveno?
– Uživam kuhati i spavati (smijeh).
Čime je ispunjeno Vaše slobodno vrijeme?
– Najviše vremena provodim sa sinom. Volim ići u teretanu, održavati svoju figuru. Idem redovno na masaže, uživam u odlascima na koncerte, jer me vraćaju u mladost, posjećujem kina, gledam predstave. Uglavnom ispunjena sam svaki dan.
