U našim krajevima nalazimo crnu, crvenu i bijelu sortu, dok ih u svijetu postoji oko sto.
Ukus dudovog ploda je sladak, s vrlo malo kiselina, a po izgledu nalikuju plodovima maline. Stablo duda često izgleda starije nego što zaista jeste, budući da se obično vrlo rano počne naginjati, a kora puca i poprima starinski izgled. Listovi su svijetlozeleni, široki, ovalni, dugi oko 12 cm, a široki 10 cm.
Sastav i ljekovitost duda
Plodovi duda sadrže slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine C, B, K, A, i E, željezo, kalijum, mangan i magnezijum, pektine i druge korisne tvari.
Posjeduje veliku količinu antioksidansa antocijanina. Stručnjaci tvrde da zaslužuje da bude uvršten u superhranu jer sprečava starenje organizma i pomaže kod mnogih bolesti. U liječenju se koriste plodovi, listovi i kora.
Sadnja i uzgoj duda
Prilikom sadnje potrebno je obratiti pažnju na činjenicu da stablo duda u prosjeku naraste 10 m, ali visina može doseći i 20 m, a oblik krošnje je široko razgranat, stoga sklop sadnje nikako ne smije biti pregust.
Ipak, u kultivisanom obliku rezidbom se postižu niži uzgojni oblici, čime se olakšava berba. Uzgojni oblici mogu biti razni – od piramidalnog do visećeg, koji je i najučestaliji na našim prostorima. Obično se zbog dugovječnosti sade uz puteve.
Razmnožavanje duda
Razmnožavanje je moguće vegetativnim dijelovima, odnosno reznicama i cijepljenjem te generativno sjemenom.
Dud se vrlo lako uzgaja i iz sjemena i takva su stabla obično zdravija, ali za komercijalan uzgoj se preporučuje vegetativno razmnožavanje, kojim se održavaju željene karakteristike stabla i ploda.
Reznice se sade u jesen ili rano proljeće. Obično su dužine od 20 do 40 cm, a prilikom sadnje potrebno je ostaviti dva do tri pupa iznad zemlje.
