Pored svega navedenog, svaki čovjek u svome životu ima nešto što posebno želi da ostvari ili do čega mu je zaista stalo. Jedni se trude da postignu poslovni uspjeh, drugi naučni, treći bračni i slično. I sve dok taj trud, ta želja ne odstupaju od pokornosti Stvoritelju, i sve dok obaveze prema Njemu nisu podređene nekom ovozemnom cilju – u tome nema lošeg. Međutim, problem nastaje onda kada dunjaluk zasjeni čovjeka do te mjere da bude spreman podrediti sve ostalo za neku prolaznu korist, pa nerijetko i zanemariti Allahove propise i zabrane. Imamo primjera gdje radnik čini grijehe samo da bi zadovoljio svoga šefa na poslu i stekao bolju poziciju. Ili muž/žena čini nepravdu svome supružniku samo kako bi zadovoljio/la svoje roditelje. Ili pak, muž ili žena čine grijeh kako bi zadovoljili svoga supružnika. Uistinu, nema hajra, nema bereketa i nema uspjeha u nepokornosti Stvoritelju.
I niko i ništa ne bi smjelo da čovjeka navede na to da otkaže pokornost Stvoritelju i da zanemari svoje obaveze i dužnosti prema Njemu. Jer, ne zaboravimo jedno: koliko puta Allah dž.š. u Kur’anu govori da na Sudnjem danu niko nikome neće moći pomoći. Niti roditelj djetetu, niti dijete roditelju. A ni supružnik supružniku. Sve ono što činimo za zadovoljstvo roba a to se kosi sa naredbom Gospodara, prije ili kasnije će nam se pokazati kao pogrešno. Jedne prilike je Poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: „Nema pokornosti robu u nepokornosti Stvoritelju.“
Stoga, uvijek i samo na prvom mjestu mora biti Allah dž.š. Zatim izvršavanje sunneta, prakse Muhammeda s.a.v.s. Jer, nakon pokornosti Allahu, dolazi pokornost Poslaniku: „Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.“ (sura An- Nisa, 80)
Svaki put kada čovjek na uštrb zadovoljstva robu otkaže poslušnost ili zanemari dužnosti prema Allahu i Poslaniku, bit će na gubitku čak još i na ovome svijetu. Jer, nerijetko imamo primjere iz naših svakodnevnih života. Radnik je činio sve da bi udovoljio šefu. Podredio je svoje moralne principe, otkazao pokornost Stvoritelju. Napravio jednu grešku i to je završilo otkazom ili smjenom sa pozicije. Suprug ili supruga su prekršili Allahov propis samo kako bi onaj drugi bio sretan i zadovoljan. Uskoro dobiju „nagradu“- nezahvalnost ili ostavljanje. I tu nastaje ogromna praznina koju Allah opet daje Svome robu iz milosti da bi ga vratio Sebi, jer tu prazninu niko i ništa osim Njega ne može ispuniti. To je pouka koja nas nauči da ne mijenjamo prioritete, da se ne podređujemo nikome osim Onom koji to istinski zaslužuje. Svakako, nema prepreke u dobročinstvu koje nije na uštrb Allahovog propisa i naših dužnosti prema Njemu.
Ovo nas uči da samo kada nam On bude na prvom mjestu u svim životnim prilikama i svim međuljudskim relacijama, tada će naši životi imati istinsku slast i potpuni uspjeh. Ne zaboravimo da naš uspjeh zavisi samo od Allaha. Možemo ugoditi robu, ali ako je naš Stvoritelj srdit na nas, mi smo na gubitku. Ako nam On ne dadne uspjeh, niko i ništa nam uspjeh ne može podariti. Svaki grijeh koji činimo na putu prolaznih ovozemnih koristi, udaljava nas od Njega, Njegove milosti i pomoći. A ako to izgubimo, čemu onda vrijedi naš život?
Naš životni moto treba da budu dva sljedeća ajeta iz Kur’ana Časnog: „Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.” (Sura Junus, 107)
„A uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“ (Sura Hud, 88)
Gospodaru naš, ne dozvoli nam da se pokoravamo Tvojim stvorenjima iskazujući nepokornost Tebi. Udalji nas od svega što nas udaljava od Tvoga zadovoljstva i Tvoje blizine. Amin.
