Ona je samohrana i ponosna majka trojice sinova, koja svojim životom svjedoči dosljednost poznate izreke da je samohrana majka superheroj i da ona može i što izgleda nemoguće.
Presudna očeva podrška
Poput mnogih žena, ova 33.godišnja Mostarka od svoga doma iz naselja Ilići polazi našminkana i dotjerana u obući sa potpeticama, ali ona pri dolasku na radno mjesto potpetice zamijeni radnim gojzericama i lijepu odjeću radničkom uniformom već osam godina.
"Vjerovatno ne bih nikada počela to raditi da mi nije tate", kaže Šejla za Klix.ba na početku fascinantne priče koja je isprepletena energičnom borbom i ljubavi jedne samohrane majke.
Priča nam kako je vožnju i miris benzina oduvijek voljela, te da je vozački ispit položila sa svega šesnaest godina, pa je vozačku dozvolu morala čekati dok postane punoljetna. Ali, već tada je, kako nam kaže, krijući znala sjesti za volan kamiona koji joj je uvijek bio fascinantan.
"Vožnjom sam prvi novac zaradila upravljajući volanom taxi vozila u Mostaru", kaže nam Šejla, prisjetivši se kako je i tada njen posao mnogima bio iznenađenje, jer se to smatralo "muškim poslom".
Ona se nije osvrtala na to, niti je kada poslove dijelila na muške i ženske, a novac koji je zarađivala nije bio dovoljan za potrebe njezinog života sa troje maloljetne djece.
"Radila sam razne poslove da bi zaradila potrebni novac za život, a tako sam na nagovor oca počela da upravljam i bagerom", priča nam Šejla. S radošću i ponosom je nama podijelila i sjećanje na taj trenutak.
"Kako je otac imao privatno kamione i bagere s kojima radi, dogodila mu se situacija da je imao dogovoren posao koji nije mogao raditi. Tada je on, znajući da volim dinamične poslove i da već znam voziti kamion, mene nagovorio da počnem raditi s bagerom. Dao mi je nekoliko dana da naučim osnovno i dobijem osjećaj šta je bager i doslovno me gurnuo u vatru da se snalazim“, prisjeća se Šejla. Kaže kako joj je početak rada s bagerom donio najbolju zaradu do tada.
"Tata me stvarno bodrio da to radim, a onda sam osjetila i značajnu finansijsku korist, što mi je bio dodatni motiv uz dinamiku posla koji me fascinirao od početka“, iskreno će Šejla.
Od podsmijeha i bojkota do priznanja i pohvala
Međutim, uzlazak u građevinska radilišta za nju nije bio jednostavan. Samo zato što je žena doživljavala razne podsmijehe, pa čak i otvorene bojkote što joj je tada jako teško padalo.
"Bilo je tu zaista svašta. Ljudi su tatu zvali govorili kako ne žele da im žena radi, ali on je nekako bio odlučan da me podržava i motivira da nastavljam. Samo, sreća da mi se to nije dešavalo na samom početku tako otvoreno, jer bih se vjerovatno razočarala“, otvoreno će Šejla.
Uprkos njezinoj dinamičnosti i želji za radom, kako sa sjetom priča Šejla, bez pune podrške oca bi joj bilo nemoguće u tom poslu opstati.
"Nikada neću zaboraviti kad sam došla na jedno gradilište i čovjek mi nije dao da radim. Nazvao je oca i rekao da s njim ima dogovor, a ne da dođe neko žensko s bagerom. Tata ga je nekako uvjerio da me pusti da radim i rekao da će sigurno biti zadovoljan jer znam raditi. Na kraju posla, taj čovjek mi se izvinio i ostavio bakšiš kakav mi nikada niko nije ostavio", priča nam mostarska bageristica jednu od teških situacija iz koje je izašla pobjedonosno.
Dodaje kako ju je taj čovjek kasnije preporučio i drugima kao osobu koja kvalitetno radi, a priča o njezinom radu se širila, pa je postepeno postajala prihvatljiva među bageristima.
Počela je raditi s malim bagerom, kojeg od milja zove "Kubotica", ali sada podjednako dobro upravlja velikim bagerom i kamionom, tako da je potpuno svejedno, za upravljač koje mašine da sjeda i na koje gradilište ide, jer je sada ona ravnopravan dio ekipe na svim gradilištima.
