Vlastitim znanjem i znanjem menadžera Rake Đokića, a ne treba zaboraviti ni činjenicu da su okolnosti i vrijeme u kojem se rađala njena karijera, bili mnogo drugačiji od onih kakvi vladaju danas, bitno je mijenjala okvire showbusiness scene na domaćem prostoru. Djelimično je na taj period karijere publiku podsjetila i najavom svog velikog koncerta, koji će se 20. oktobra održati u Beogradu, spotom za pjesmu „Sanjam“ iz osamdesetih godina, u kojem je pokazala koliko koraka je bila ispred svog vremena. U susret svom 58. rođendanu, Brena izgleda sjajno i čini se kako ona svoje godine nikada nije doživljavala kao teret. Naprotiv, iz svake životne dekade uzimala je samo ono najbolje.
Kako Vam izgleda showbusiness scena danas?
– Simptomatično u šou biznisu je koketiranje s erotikom, koja treba da bude veoma suptilna. Do 1991. godine ja sam se veoma vješto igrala s tom pričom. Ta erotika je trebala da bude pitka, nježna i slatka. Time treba da zrači svaka žena, gdje su izmiješani ljubav, toplina, nježnost i blaga senzualna erotika. Od 1991. naovamo, pojavila se jedna druga priča u šou biznisu, koju bih ja nazvala seksualna agresija, koja je krenula s estrade i koja se prenijela u običan život mladih djevojaka. Možda ih je na to natjeralo vrijeme ili feministički pokret ili ekonomska kriza. Pojavila se jedna apsolutno druga priča s kojom ja nisam mogla da se igram, jer nije bilo u mojoj prirodi. Bila je previše naglašena u šou biznisu. Do Stefanove 17., Viktorove 13., a Filipove 22. godine, vodila sam računa da im pokažem šta je taj posao kojim se ja bavim, koliko morate biti vrijedni i kvalitetni, koliko je bitno biti dobar prema ljudima. Prvih 17 godina sam toliko jurila i žurila kući, da sam nakon svakog svog koncerta žurila na prvi avion da se vratim i sa željom da im kupim neke poklone, da uvijek imaju nešto kako se mi roditelji opravdavamo što vikendom nismo tu. Nije me grizla savjest, jer svi roditelji rade, od ponedeljka do petka doduše, a ja sam radila vikendom, kada svi odmaraju. To je moj život, moja posvećenost i moja karma. Danas se porodično svi dobro razumijemo, jer to što smo Boban i ja utkali u djecu kao roditelji, svojim vaspitanjem i kućnom njegom, prosto se to kod njih vidi i osjeća. Oni su stabilni momci, nahranjeni ljubavlju, edukovani, vaspitani, sva trojica predstavljaju i Bobin i moj ponos. Svakako da svaka majka koja je posvećena djeci, uči ih kako sutra da pokažu ljubav i ženama koje vole, a da umiju da se odbrane od onih koji nisu poželjni u njihovom životu.
Kada ste saznali da su postali zreli momci?
Tek jednog dana kada su mi sinovi rekli da ne moram da žurim više kući, shvatila sam da više ne moram da budem u haosu zbog toga da što prije stignem kući. Tada sam shvatila da je vrijeme da ih malo pustim, da im više nisam potrebna ni za jutarnja buđenja niti da im pravim doručak. Vjerovatno su došle neke nove ženske ruke koje su im bile zanimljive i interesantne, i to je sasvim prirodno.
Na koji način ste doživljali nadimak Lepa Brena?
– Naravno da ne spadam u neke smotane djevojčice, niti sam sebe smatrala prelijepom, tako da to što sam dobila taj nadimak, nisam dočekala sa oduševljenjem. Nit sam htjela da se zovem Brena, niti sam smatrala da sam “Lepa”! Međutim, imala sam isti bumerang kao kada ste klempavi pa kriju kada vas zovu „klempo“, tako i meni ostalo ime Lepa Brena, morala sam da ga prihvatim i izborim se s tim da nisam samo plavuša. Zato treba vremena, znanja i umješnosti.
