CILS je dizajniran da odgovori na pitanje od kritičnog značaja danas: koliko su studenti pripremljeni za učenje, rad i život u digitalnom svijetu? Studija mjeri međunarodne razlike u kompjuterskoj i informatičkoj pismenosti učenika (Computer and information literacy, engleski).
Ova vrsta pismenosti odnosi se na sposobnost učenika da koriste kompjutere za istraživanje, kreiranje i komunikaciju kako bi efikasno učestvovali kod kuće, u školi, na radnom mjestu i u zajednici. Pored postignuća učenika, studija prikuplja bogat niz kontekstualnih podataka o kućnom i školskom okruženju učenika.
Države koje su učestvovale u ICILS-u 2023 uključuju Austriju, Njemačku, Oman, Azerbejdžan, Grčku, Portugal, Belgiju (Flemish), Mađarsku, Rumuniju, Bosnu i Hercegovinu, Italiju, Srbiju, Čile, Kazahstan, Slovačku, Kineski Tajpej, Južnu Koreju, Sloveniju, Hrvatsku, Kosovo, Španiju, Kipar, Latviju, Švedsku, Češku, Luksemburg, Sjedinjene Američke Države, Dansku, Maltu, Urugvaj, Finsku, Nizozemsku, Francusku i Norvešku.
Izvještaj predstavlja rezultate istraživanja na međunarodnom nivou analiza podataka prikupljenih u glavnoj anketa ICILS-a 2023. Fokus ovog izvještaja je na postignućima u oblasti informacijsko-komunikacijskih tehnologija učenika nižih srednjih škola, uz referencu na kontekste u kojima su ove kompetencije razvijane i razvijaju se.
Trideset četiri zemlje i jedan učesnik kao testni učestvovali su u osnovnoj procjeni CIL-a u ICILS-u 2023, a dvadeset četiri zemlje su također učestvovale u opcionalnoj procjeni informacijsko-komunikacijskih tehnologija (u daljem tekstu ICT).
Bosna i Hercegovina među najniže rangiranim državama
Osim primarnog podatka da se učenici/ce ne znaju služiti samim digitalnim vještinama, navedeno je i da smo država gdje je najmanji postotak onih učenika koji koriste internet, te se u istom navodi da: "Upotreba interneta bila je uglavnom visoka u ICILS zemljama, sa najmanje 85 posto ljudi koji su koristili internet u prethodna 3 mjeseca u 26 od 34 zemlje. Ovo je bilo posebno visoko u Danskoj, Koreji (Republika Koreja), Luksemburgu, Norveškoj i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su ovi procenti bili veći od 95 posto. Nasuprot tome, najniži procenti ljudi koji su koristili internet u posljednja 3 mjeseca zabilježeni su u Grčkoj (79%) i Bosni i Hercegovini (76%)."
Osim pismenosti, imamo problem sa nedostatkom učenja učenika o sigurnosti na internetu, gdje se navodi da "Ciljevi pripreme učenika za korištenje ICT-a u njihovom radu, odgovorna i etička upotreba digitalnih uređaja, uključujući sigurnost na internetu, također su često eksplicitno uključeni u planove i politike (u 25 zemalja).
Azerbejdžan, Nizozemska, Bosna i Hercegovina, Slovačka i Slovenija bile su jedine zemlje u kojima nijedna od ovih četiri aspekte nije bila eksplicitno navedena u planovima i politikama."
Iako se napori o učenju o sigurnosti na internetu sprovode u Bosni i Hercegovini, učenici i učenice nemaju priliku, prema ICILS-u o istome učiti u oficijelnim obrazovnim sistemima, već naporima lokalne zajednice i organizacija.
Postoci učenika u školama u Bosni i Hercegovini čiji ICT koordinatori su naveli dostupnost sljedećih resursa (dostupno učiteljima i učenicima) su:
- Pristup Wi-Fi mreži: 33% (6,7)
- Prostor na školskoj mreži za pohranu fajlova: 13% (4,5)
- Daljinski pristup školskoj mreži s kuće: 9% (3,6)
- Sistem za upravljanje učenjem: 39% (5,6)
- 3D štampači: 19% (5,2)
- Programabilni roboti ili robotski uređaji: 32% (5,2)
Osim što učenici i učenice nemaju pristup resursima koje njihovi vršnjaci u Europi i među ispitanim zemljama imaju, susreću se i sa nižim nivoom softverskih resursa, pa čak i od zemalja regiona gdje se navodi da: "Četiri od ovih zemalja—Bosna i Hercegovina, Kipar, Kosovo i Slovačka—takođe su prethodno bile navedene kao zemlje koje pružaju relativno niži pristup više od polovine prijavljenih softverskih resursa u poređenju sa prosjekom ICILS 2023."
Kako je struktuiran obrazovni sistem BiH?
Osnovno obrazovanje je regulisano Okvirnim zakonom o osnovnom obrazovanju i zakonima i propisima entiteta ili kantona u kojem se škola nalazi. U Bosni i Hercegovini postoje 13 ministarstava obrazovanja, smještenih u bh. entitetu RS, 10 kantona u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH.
Ministarstva na različitim nivoima vlasti dijele odgovornosti. Kurikulumi unutar relevantnih administrativnih jedinica trebali bi biti usklađeni sa Zajedničkim osnovnim kurikulumom. U praksi, to varira. Sve administrativne jedinice imaju informatiku kao obavezni predmet, ali predmet počinje u različitim razredima, od prvog do šestog.
Na nivou BiH, osnovana je Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. To je nezavisna administrativna organizacija u oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Agencija djeluje na državnom nivou sa savjetodavnom ulogom. Odgovorna je za uspostavljanje obrazovnih standarda, evaluaciju rezultata, razvoj Zajedničkog osnovnog kurikuluma, evaluaciju kvaliteta obrazovanja i sprovođenje velikih međunarodnih obrazovnih anketa.
Šta nam je činiti?
Informacijska pismenost nije nešto što nam treba isključivo za korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Ona je osnovni resurs za društveni život, ali i dalje obrazovanje samih učenika i učenica nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja. Informacijska pismenost je bitan segment koji omogućava svim individuama da budu svjesni potrebe za informacijom, odnosno da je mapiraju na ispravan način, da prepoznaju informaciju koja može riješiti problem, pronađu potrebnu informaciju, te koriste je na uspješan način.
Još jedna bitna stavka jeste da učenici i učenice mogu razlikovati istinite informacije od lažnih, posebno u kontekstu medijske pismenosti koja dobija na sve većoj vrijednosti proliferacijom izvora informisanja koji mogu biti nevjerodostojni. Samim time, ukoliko učenici i učenice ne prepoznaju stvarnu vrijednost resursa informacije koju mogu koristiti putem informacijsko-komunikacijske tehnologije čije benefite mogu uživati, ne samo u kontekstu zabave, već i kao edukacijski resurs, stvara se bitan i vidljiv jaz između njih i učenika i učenica zemalja u regionu, te same Europe.
U ovome nam ne mogu pomoći samo stručnjaci informacijskih tehnologija koji se sa tehnološkog aspekta bave istim. Njihova uloga je u obezbjeđivanju ispravnih softverskih ili hardverskih resursa. Veliki akcent na informacijskoj pismenosti i vještinama jeste na bibliotekarskoj struci. Bibliotekari, kao i ranije u doba fizičkih biblioteka i popularnosti istih, su medijatori između autora, njegovog rada i korisnika znanja, odnosno informacija. Biblioteka je mjesto gdje može biti lokaliziranost u kontekstu prostora, ali ona je danas globalno umreženo mjesto gdje možemo informacije sakupljati, te činiti relevantnim i korisnim u kontekstu tema koje želimo istražiti, učiti ili kreirati kroz reference.
Činjenica koje moramo biti svjesni je socijalni status učenika i učenica, koji može biti dominantan faktor u korištenju informacijsko-komunikacijske tehnologije, odnosno, nemogućnosti korištenja iste kroz date resurse koji su često i u obrazovnim institucijama ograničeni, iako dostupni. Kroz zajedničko djelovanje društva, u kontekstu odgovornih sektora, nivoa vlasti, obrazovanja i drugog, učenicima i učenicama moramo dati resurse da bi postizali uspjehe.
Čak i ako nam ti resursi modernog doba nekada djeluju apstraktno, oni su jednačina za sadašnjost koja će sigurno dati rezultate u budućnosti na koje svi, kao građani Bosne i Hercegovine, možemo biti ponosni.
