"Kao ponosni, ali nespremni budući otac, u ožujku 2016. godine pohađao sam prenatalni tečaj. Negdje između lekcija o previjanju i podrigivanju iznenada mi se vid izobličio i nisam mogao vidjeti instruktora. On i moj vid su nestali. Deset dana kasnije rodio se Nicholas", započeo je.
"Odjednom sam imao dva nova, hitna zadatka: čuvanje sina i istraživanje zašto sam djelomično oslijepio, premda na nekoliko minuta. S obzirom na glavobolju koja je također bila prisutna, zaključio sam da se radi o očnoj migreni, čiji simptomi mogu uključivati privremenu sljepoću. No, bio sam neugodno iznenađen kad mi je, nakon naknadnog CT pregleda, moj oftalmolog predao izvještaj s naslovom Lacunar Infarct. Što je, molim te, to značilo?
'Imali ste mali moždani udar', rekao je.
Lagani moždani udar može biti, kako je rekao moj neurolog, 'hitac upozorenja'. Srećom, od onda su prošle četiri godine, ja sam prošao kroz razne pretrage neurologa, oftalmologa, kardiologa i hematologa, ali on se nije vratio, a nalazi su svi bili u redu. Ostaje samo pitanje: Zašto je onda zdravi 37-godišnjak imao moždani udar?
I ono čemu se moj doktor vraćao: 'Je li se u tom periodu života događalo nešto stresno?'
Očigledno se osam i pol mjeseci trudna supruga s prethodnim pobačajem može smatrati situacijom koja izaziva povećani stres kod nekoga. Kada sam to rekao doktoru, on mi je odmah rekao za sindrom Couvade ili mušku psihološku trudnoću", zaključio je Christopher.
Prema klinici Mayo, sindrom Couvade javlja se kada inače zdravi muškarci, čije partnerice očekuju novorođenče u skorije vrijeme, imaju simptome povezane s trudnoćom.
Njegove fizičke manifestacije mogu uključivati mučninu, žgaravicu, bolove u trbuhu ili nadutost, probleme s disanjem, grčeve u nogama, bol u leđima, iritaciju genitalija i, neobično, zubobolju, dok se psihološki simptomi kreću od smanjenog libida i nemira do tjeskobe i depresije. Nadalje, mišljenja se dramatično razlikuju u pogledu toga koliko je muškaraca pogođeno simptomima povezanim s Couvadeovim sindromom.
Stručnjaci za mentalno zdravlje razmotrili su niz hipoteza, od muške ljubomore zbog nemogućnosti nošenja djeteta do moguće krivnje zbog toga što smo su uzrok transformacije partnerice koja fizički sama nosi svu težinu djeteta i poroda na sebi. Nadalje, jedna psihosocijalna teorija ukazuje na marginalizaciju muškaraca tijekom trudnoće žene, društvenu podjelu spolova pri kojoj "žene imaju rodiljsku karijeru", dok su očevi toga oslobođeni.
Teorija privrženosti sugerira da što se muškarac više priprema za očinstvo - uključujući sudjelovanje u prenatalnim satovima - to je vjerojatnije da će doživjeti simptome sindroma Couvade. I unatoč nedostatku istraživanja posvećenih ovoj temi, čini se da ovaj sindrom također ima određenu povezanost s fluktuacijama određenih hormona, uključujući razinu testosterona, tijekom trudnoće partnera. Puno je i drugih teorija, bez jasnog medicinskog konsenzusa.
No, zašto neki muškarci imaju simptome Couvadea, dok ih drugi nemaju, nije jednostavno odrediti, odnosno okolnosti su previše različite za jedinstvenu dijagnozu koja će odgovarati svima.
"Sindrom Couvade definitivno je višefaktorski", kaže Joyce E. Gottesfeld, ginekologinja iz Denvera.
"Ljudi imaju različit život i različite stresore, a neki su muškarci možda osjetljiviji na hormonalne promjene koje može prouzročiti trudnoća partnerice."
"Bez obzira na podrijetlo ovih stresora, moje iskustvo sugerira da period pred očinstvo može biti izuzetno stresan. I premda je moj mali moždani udar doista neobičan, sigurno postoje i drugi slučajevi zastrašujuće žestokih simptoma Couvadeova sindroma", dodaje Christopher.
Liječnica Gottesfeld nadalje smatra da Couvadeov sindrom ne mora prestati nakon porođaja partnerice.
"Što se tiče simptoma povezanih s Couvadeom, ono što sam najviše primijetila zapravo ke postporođajna depresija jer i trudnica i njezin partner imaju slične stresore, posebno manjak sna i velik osjećaj odgovornosti", kaže ona.
I unatoč nedostatku konsenzusa oko porijekla i rasprostranjenosti sindroma Couvade, medicinska se zajednica slaže u jednom: kada je riječ o nečemu što je ovako loše definirano i komplicirano - komunikacija je ključna, prenosi Miss7 Mama.
"Važno je dati do znanja partnerici kako se osjećate, isto kao što je važno da i ona kaže što misli i osjeća. Komunikacija pomaže u ublažavanju zabrinutosti i otvaranju prema rješenjima, a ona je ujedno i prilika za usmjeravanje partnera da potraži liječničku pomoć ako su simptomi posebno zabrinjavajući", zaključila je Gottesfeld.
