Prema mišljenju stručnjaka, upravo ti obrambeni mehanizmi i emocionalna prilagodba često ostaju prisutni i u odrasloj dobi, oblikujući njihov svakodnevni život.
Perfekcionizam
Osobe koje su imale stroge roditelje često odrastaju s osjećajem da nikada nisu dovoljno dobre, bez obzira na trud. Takva okolina može ih potaknuti na razvijanje perfekcionizma, gdje sami sebi nameću visoke standarde kako bi izbjegli kritiku ili razočaranje. U odrasloj dobi to može rezultirati pretjeranim samokritiziranjem i osjećajem da stalno moraju dokazivati svoju vrijednost.
Otežano donošenje odluka
Djeca strogo kontroliranih porodica rijetko imaju priliku razvijati samostalnost jer roditelji često donose sve važne odluke umjesto njih. Zbog toga kasnije u životu mogu imati problema s povjerenjem u vlastitu prosudbu. Svaka odluka za njih može djelovati kao veliki rizik jer su navikli da se “pogrešan izbor” strogo kažnjava ili ismijava. Odrasle osobe s ovim iskustvom često traže potvrdu izvana, bojeći se posljedica ako pogriješe.
Nisko samopouzdanje
Strogi odgoj nerijetko uključuje oštru kritiku i manjak pohvale, što može narušiti djetetovu sliku o sebi. Kada dijete stalno dobiva poruke da nije dovoljno dobro, s vremenom počinje vjerovati da mu nešto nedostaje. U odrasloj dobi to se može očitovati kroz poteškoće u izražavanju mišljenja, osjećaj manje vrijednosti i stalnu potrebu za odobravanjem drugih. Takve osobe često podcjenjuju vlastite sposobnosti, iako su objektivno sposobne. Nedostatak emocionalne podrške u djetinjstvu ostavlja dugotrajan trag na osjećaj vrijednosti.
