Postoje puno vrsta kupusa, a najpoznatije su bijeli i crveni kupus kojeg kod nas pogrešno nazivaju keljom. Najdjelotvorniji je crveni, koji je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje na prisutnost ljekovitih spojeva antocijanina.
Kupus je najbolje jesti sirov ili kratko kuhan. Sirovi kupus pomaže kod slabokrvnosti, nesanice, depresije i anksioznosti. Kupus djeluje preventivno protiv raka, pomaže mršanju, poboljšava probavu, ima antiupalna svojstva, liječi čir na želucu i dvanaestercu, jača imunitet, čisti organizam, ublažava depresiju i tjeskobu, poboljšava koncentraciju i pomaže kod bolesti dišnih puteva.
Pretpostavlja se da kiseli kupus vodi porijeklo iz Kine, još od prije 2.000 godina. S obzirom na to da tada nisu postojali moderni vidovi čuvanja hrane, kao što su frižideri i zamrzivači, jedini način da se hrana ne pokvari brzo jeste bio proces fermentacije. Fermentacija kupusa se smatra najstarijim vidom prezervacije kupusa i samim tim se smatra jednim od najvažnijih izvora hrane još od 4. vijeka prije nove ere.
Danas se kiseli kupus najčešće služi uz jela i veoma je popularan u centralnoj Evropi, tačnije u Njemačkoj. On ima brojne zdravstvene koristi, s obzirom na to da ima dovoljnu količinu vitamina C i K, dovoljno vlakana, a i pospješuje energiju i imuni sistem željezom. Iako ima i brojne prednosti, treba biti umjeren, jer se kupus fermentiše solju, te je pun natrijuma.
Pola šolje kiselog kupusa sadrži 20 posto preporučene dnevno potrebne količine natrijuma. Osim toga, sadrži i 13 kalorija, od čega 0 grama masti, 4 grama vlakana, 7 grama ugljenih hidrata, 2 grama šećera i 1 gram proteina. Od bitnih mikronutrijenata sadrži natrijum, vitamin C, vitamin K, željezo, mangan, vitamin B6 i folnu kiselinu.
