Tako to zvuči kada se u ljubav umiješa inat. Izgovaraju se, sebi u brk ili glasno da svi čuju, rečenice bez prizvuka nježnosti. Utišanih romantičnih tonova. Ugašene iskrenosti. I baš kao što je inat u svemu najgori zanat, tako je i siguran atak na čistoću emocija. Negacija zrelosti. Koliko on može da nam “zabiberi” ljubav i da nas od nje udalji?
Bojana Kučinar, psihološkinja i psihoterapeutkinja, kaže da je inat možda jedan od njenih najgorih neprijatelja - piše Ljepota&Zdravlje.ba.
“Zapravo, tamo gdje on vlada, ona ne postoji”, smatra sagovornica Večernjih novosti.
Zrela ljubav podrazumeva uzajamnost, stvaralaštvo, kreativnost, preduzimanje inicijative. U njoj oba partnera rastu, razvijaju se. A to je upravo ono što je suprotno inatu koji ništa od navedenog ne pokreće. Kada on vlada, stagnira se u odnosu, a inat postaje sam sebi cilj. On znači suprotstavljanje i dokazivanje.
Sami sebi štetimo
Kada sa nekim uđemo u vezu samo iz inata – da bismo sebi dokazali da tu osobu možemo da imamo, da bismo to isto dokazali drugima ili da bismo se “osvetili” samoći i nekoj drugoj osobi, šta uopšte može da se “rodi” iz takvog odnosa? U startu smo posegnuli za teškim oblikom manipulacije, a to znači da smo se svjesno odrekli iskrenosti. Ponekad se tješimo da baš tako moramo, da bi nam poslije bilo bolje. Ali istraživanja pokazuju da su takve računice mahom pogrešne.
“Inat ponekad može da bude pozitivan, u smislu da istrajavamo u nečemu da bismo sebi dokazali da smo sposobni i uspješni. To može pozitivno da utiče na samopouzdanje i sliku o nama. Tako se, na primjer, možemo zainatiti da nekog zavedemo, osvojimo onog koga percipiramo kao nekog ko po našim kriterijumima ima veću vrijednost od nas. Ako u tome uspijemo, može da nam se podigne nivo samopouzdanja, ali je pitanje kako će se dalje razvijati taj odnos. Jer, ako smo u vezu stupili iz motiva da osvojimo neki ‘trofej’ i dokažemo sebi ili drugima da to možemo, već smo ispunili cilj i logično je da pokažemo manjak interesovanja za dalji odnos. Isto kada zbog nemogućnosti tolerisanja samoće, samo iz inata uđemo u emotivnu vezu sa bilo kim. Ona nam ništa plodonosno neće donijeti i njeno trajanje je pod znakom pitanja ako usput ne razvijemo sposobnost za uzajamnost”, objašnjava psihološkinja.
Ako se partneru uporno inatimo iz ko zna kog razloga, odbijajući da se vidimo sa njim, da neke stvari radimo zajedno ili razgovaramo na određene teme, prilično je logično da se zapravo inatimo isključivo na sopstvenu štetu. I da tako režiramo situaciju u kojoj ćemo, prije svega, sami sebi uskratiti mnogo ljepota.
“Inaćenje je uvijek na našu sopstvenu štetu. I zato bi bilo dobro vidjeti kada i u kojim situacijama se inatimo, jer iza toga mogu da se kriju određeni strahovi, manjak samopouzdanja, bolna iskustva… Nešto čega uglavnom nismo ni svjesni. Recimo, izbjegavanjem zajedničkih aktivnosti i kontakta, možemo da se inatimo partneru, ali iza takvog ponašanja se zapravo često krije strah od intimnosti ili manjak samopouzdanja. Niko ne voli inadžije, jer inat zatvara mogućnost iskrene komunikacije. Osoba postaje odbojna za druge. Takvo ponašanje nas sprečava da malo dublje sagledamo sebe i povežemo se sa stvarnim osjećanjima. Inat samo može da nas koči u razvoju, a često imamo i lažnu sliku da smo nešto značajno postigli inaćenjem, a zapravo stagniramo”, navodi sagovornica.
Uzrok i posljedica preljube
Istraživanja pokazuju da inat nije rijedak okidač za prevaru. I da se dešava upravo kao odgovor na nju, pa je tako nevjerstvo partnera uzrok za preljubu druge strane.
“Inat može da se javi zbog emotivne povrede. Ako nismo u stanju da se nosimo sa tim, onda kao lakši način izaberemo inaćenje i pokušamo da onome ko nas je povrijedio vratimo povredom. Tako se može desiti da zbog partnerove prevare počnemo i mi da varamo, kako bismo bili 1:1. Dešava se i da smo pretrpjeli povredu koja se tiče, recimo, naše seksualnosti, ili se osjećamo iznevereno, pa kako bismo mu vratili, odaberemo da ga povrijedimo prevarom. Osim što tako želimo da naškodimo partneru zbog sopstvene povrijeđenosti, nastojimo i da povratimo poljuljano samopouzdanje”, objašnjava ona.
Čak i laički gledano, jasno nam je da se iza prkošenja ne krije ništa pohvalno. Da ono “zvoni” kao upozorenje o nesigurnosti, nezrelosti, nemogućnosti kontrole nad sobom i određenom situacijom…
“Inat je dobar pokazatelj nezrelosti, ali je i sastavni dio našeg razvoja. Javlja se u ranom uzrastu, a ako istrajava i u zreloj dobi, može da bude pokazatelj da smo zaglavljeni u određenoj razvojnoj fazi i da je naše ponašanje djetinjasto”, upozorava Bojana.
I zato je dobro da ga uklonimo iz “lične karte”. Da se osvijestimo zašto nas “provocira” i da mu kažemo odlučno “ne”. Jesmo li kadri za to? Na koji način možemo da se “obuzdamo” kada krenemo da se inatimo? Kako da se, ipak, ne zainatimo?
“Prije njega se uglavnom javi neka neprijatna emocija – ljutnja, bes, zavist, ljubomora, a mi nastojimo da se njima ne bavimo. Zato bi bilo dobro da, kada osjetimo inat u sebi, zastanemo i osvijestimo osjećanje koje se prije toga javilo i onda potražimo odgovor zašto se tako osjećamo. To može da nas odvrati od inaćenja i usmjeri ka drugačijem načinu rješavanja problema. Trebalo bi da imamo na umu da je inat gotovo uvijek na našu štetu, te bi bilo dobro da kada mu pokleknemo, razmislimo koliko gubimo, a šta zaista dobijamo takvim ponašanjem”, savjetuje sagovornica.
