Kada razmišljamo o djeci, najčešće mislimo o sljedećem:
Kako ih odhraniti?
Šta učiniti za njih?
Kako ih podučiti?
Kako ih zaštiti?
Sve ovo je potpuno prirodno jer Poslanik, a.s., je rekao: “Svako od vas je pastir i svako će biti pitan za svoje stado.“ (Buhari i Muslim)
Želim da sada razmislimo o našoj djeci iz drugog ugla, iz ugla učenika. Djeca imaju mnoge vještine i stavove koji su odraslima prijeko potrebni. Ovdje ćemo ih iznijeti nekoliko:
ustrajnost: djeca ne odustaju lahko. Ona su orijentisana prema svojim ciljevima. Jednostavno ignorišu prepreke i svu pažnju usmjerevaju na svoje ciljeve dok ne postignu ono što žele. Za razliku od djece odrasli dopuštaju da ih prepreke obeshrabre i odvrate od ispunjenja njihovih ciljeva.
pozitivan stav prema greškama: prije polaska u školu djeca ne znaju da je ne biti u pravu ili pogriješiti loše. Djeca se ne zadržavaju mnogo na svojim greškama nego ih koriste samo za stjecanje iskustva. Želio bih da mi, kao odrasli, vidimo naše greške kao priliku za učenje i napredovanje više nego kao neuspjehe. Naš uspjeh nije u tome da nikad ne pogriješimo nego da nastavimo dalje nakon pogreške.
čistoća srca: djeca se ne inate mnogo i lahko praštaju. Djeca su otvorena sa svojim osjećanjima. Odrasli bi trebali naučiti da se jedni prema drugima odnose na istom nivou saosjećajnosti. Ako djetetu učinite nešto lijepo ono će lahko zaboraviti vaše pogreške od ranije. Većina odraslih će zaboraviti godine dobrote ako samo jednom prema njima pogriješite.
sposobnost prilagođavanja: djeca se brzo prilagođavaju promjenama u svom životu, ne pružaju veliki otpor promjenama i mnogo su fleksibilnija.
smijanje: prosječno dijete dnevno se nasmije i do 200 puta, dok se prosječna odrasla osoba dnevno nasmije svega 14-17 puta. Većina odraslih tokom dana je uglavnom mrzovoljna.
istraživanje: djeca su po prirodi znatiželjna. Ona konstantno istražuju svoje mogućnosti i svijet oko njih. Mi, odrasli, bismo trebali nastaviti tim putem za samoistraživanjem i znatiželjom za ispitivanjem nepoznatog.
povjerenje: djeca imaju znatno veće povjerenje u druge osobe. Ljudi koji odluče imati povjerenja su skloniji da budu sretniji, prihvatljiviji i moralniji nego ljudi s manje povjerenja. Mi se kao zajednica moramo ponašati sa više povjerenja, graditi povjerenje kod drugih i čuvati vjeru u našu braću i sestre.
samopouzdanje: djeca osjećaju da su ona najljepša, najbrža, najjača, najpametnija… Nama su potrebni odrasli koji imaju više pouzdanja u sebe kako bi mogli ostvariti svoje snove i dostići svoje ciljeve.
živost i aktivnost: djeca su stalno u pokretu. Odrasli trebaju skinuti neke terete sa svojih leđa i pokrenuti se.
znanje koje mi možda nemamo: u ovom vremenu googla i pametnih teelfona, naša djeca su izložena korisnim informacijama do kojih mi nikada nismo došli. Ako naučimo otvoriti svoje uši i poslušamo svoju djecu, mogli bismo se ugodno iznenaditi. Obrazovanje se promijenilo i djeca u školi uče stvari koje mi nikada nismo učili. Ako budemo s njima razgovarali o tome šta su naučili, možda i mi nešto novo naučimo od njih
