Gospođa Nisa, tridesetosmogodišnja majka troje djece, postavila je jedno veoma bitno pitanje: “Moj muž i ja trudili smo se da budemo veoma pažljivi pri odgoju svoje djece. Međutim, još uvijek me peče savjest zbog ove rečenice koju je izgovorila naša šesnaestogodišnja kčerka: “Zbog vas ja nisam proživjela svoje djetinjstvo. Sve dosad nije učinila ništa što bi povrijedilo mene ili njenog oca. Ne mogu da shvatim zašto je moja kćerka, godinama kasnije, rekla nešto takvo za sretno provedeno djetinjstvo. Gdje sam pogriješila?”
Ovo je pitanje, ustvari, bitan pokazatelj toga koliko griješimo kada jeu pitanju odgoj djeteta. Naše društvo odgoj djeteta definira kao “odgoj pametnog i poslušnog djeteta”.
Međutim, velika je vjerovatnoća da djeca koju opisujemo kao pametnu i mirnu neće biti normalna djeca. Veoma često roditelji to i ne primjećuju, baš kao ni gospođa Nisa i njen suprug.
Želim vam otkriti jednu tajnu i molim vas podijelite je sa svima, u redu? Roditelji čine ozbiljne greške u odgoju djece baš zato što ne znaju za ovu tajnu. Svoje greške shvate godinama kasnije, i to nakon što im njihova djeca ukažu na to.
Molim vas, svim roditeljima prenesite ovo što ću sad navesti. Ne postoji dijete koje će reći “da” na sve što mu se kaže. Postoji samo pogrešno odgojeno dijete….
Zašto?
Jer dijete je ludo.
Ne poznaje ni pravila, ni zakone.
Kojih pravila i zakona očekujete da se pridržava dijete koje je tek došlo na svijet? To je samo dijete, Ono će trčati, skakati, padati, nekada će možda razbiti staklo, a nekada slomiti nečije srce. Ukoliko neko dijete ne čini ovo, ukoliko poput odraslog čovjeka sjedi mirno u jednom uglu kuće, to znači da to dijete ili nije zdravo, u pravom smislu te riječi, ili se na njega vrši veliki emocionalni i psihički pritisak.Baš poput istine skrivene među redovima pitanja gospođe Nise. Ako se sjećate, ova tužna majka je rekla: “Moja kćerka do danas nije učinila ništa što bi povrijedilo mene ili njenog oca.”
Gospođi Nisi sam uputio sljedeće pitanje: “Da li ste ikada razmislili o tome zašto vaša kćerka nikada nije učinila ili nije mogla učiniti ništa što bi vas povrijedilo? Možda je odustala od svog živahnog i uzbudljivog djetinjstva kako vas ne bi povrijedila i kako ne bi izgubila vašu ljubav. Možda je iz riječi: ‘Ako pogriješis, bit ću mnogotužna’, osjetila emocionalni pritisak, a da toga niste ni svjesni. Odlučila je da bude ‘pametna i mirna’, kako ne bi izgubila oca i majku i na taj se način ogrnula lažnim identitetom…’
Nažalost, mnogi roditelji, sanjajući snove o mirnoj i poslušnoj djeci, čak ni ne primjećuju veliki emotivni pritisak koji vrše na svoju kćer ili sina. Međutim, osnovna dužnost roditelja nije da vrše pritisak i tako upoznaju svoju djecu još dok su bebe te tako otkriju njihove sposobnosti i slabosti. Uzimajući u obzir otkrivene sposobnosti i slabosti svoje djece, trebaju otvoriti put za njihov kako moralni, tako i intelektualni razvoj.
Ako vam se ovo što govorim čini barem malo poznatim, onda je upravo to ono u čemu griješite.
Šta mogu gospođa Nisa i porodice koje dijele njenu sudbinu učiniti u ovoj situaciji?
Obraćam se gospođi Nisi i svim porodicama koje su u sličnoj situaciji.
U suštini, nema tu mnogo čega što možete učiniti. Vrijeme ne možemo vratiti. Savjetujem vam da sjednete i otvoreno porazgovarate sa svojom djecom: “Sine ( kćeri), tako smo te voljeli, voljeli smo te toliko da ti nismo dozvolili da proživiš svoje djetinjstvo iz straha da će nešto krenuti po zlu. Možda nismo ni znali mnogo o odgoju djece. Kamo sreće da nam možeš oprostiti….”
Ne ustručavajte se, recite sve ovo. Vidjet ćete kako će ove magične rečenice odvezati čvor koji je zastao u grlu vašeg sina (kćeri). Zbog ovog vašeg iskrenog priznanja steći ćete još veću vrijednost u očima svoga djeteta.
Kao što se može razumjeti iz ovog odgovora, osnovni zadatak roditelja u odgoju djece nije da mijenjaju djetetovu prirodu, da se trude da od djeteta naprave mirnu, poslušnu, pametnu osobu. Naprotiv, zadatak je da otkriju djetetove osobine, da ga odgajaju u skladu stim osobinama i da mu dozvole da bude ono što ono zaista jeste.
