Porijeklo aloe vere je u sjevernoj Africi, a njeno ime potiče od arapske riječi alloeh, što znači gorka, dok vera na latinskom označava prava.
Postoji više od 300 vrsta aloe, ali samo četiri od njih posjeduju ljekovita svojstva, dok je aloe barbadensis miler zbog svoje ljekovitosti na vrhu te liste te se samo ova vrsta smatra pravom alojom. Prva napomena o ovoj biljci se pronalazi na sumerskim glinenim tablicama iz 2100. godine prije nove ere. Tablice su izrađene u vrijeme kralja Akada i govore o medicinskim svojstvima ove biljke. Drevnost ove biljke potvrđuju i egipatski papirusi iz 1500. godina p.n.e.
Egipćani su zvali aloju biljkom besmrtnosti. Koristili su je u liječenju infekcija, protiv parazita i kod kožnih bolesti. Kraljice Egipta su je smatrale izvorom ljepote, a faraoni su je nosili u svoj zagrobni život.
Afrički lovci su koristili aloju kao prirodni dezodorans, Filipinci su njom liječili infekcije bubrega dok se u Indiji, Kini, Grčkoj i Rimskom carstvu aloe vera koristila kao sredstvo protiv povreda, uboda, opekotina, infekcija, upala i oteklina.
Prema legendi, Aristotel je savjetovao Aleksandru Velikom da osvoji ostrvo Sokotru u Indijskom okeanu, koje je u to vijeme bilo rasadnik aloe vere.
Posjedovanje ostrva na kojem je rasla ova biljka je snabdijevalo cijelu Aleksandrovu vojsku zalihama čudesnog prirodnog lijeka za rane i povrede. Naime, prije dugih putovanja vojnici su pili sok od aloe vere da bi se zaštitili od infekcija, koje su mogli lako dobiti kroz lokalnu hranu i vodu. Prema legendi, aloe vera je učinila Aleksandrovu vojsku neuništivom.
Sada se ova biljka uzgaja u mnogim dijelovima svijeta gdje prevladava topla klima. Široko se koristi u sredstvima za ličnu higijenu, kozmetici, sredstvima za čišćenje, a popularna je i kao dodatak prehrani.
Aloe vera sadrži mnogo esencijalnih hranjivih sastojaka i minerala za dobro zdravlje, a sadrži vitamine grupe B, C, E i B12. Takođe, ova biljka sadrži i antivirusna i antibakterijska svojstva, što je posebno dobro za liječenje mnogih bolesti kože. Sve u svemu, fantastičan je način održavanja hidratacije tijela, bilo da je pijete ili nanosite na kožu.
Uzgoj i razmnožavanje aloe vere
Aloe vera se može uzgajati u loncima koji se čuvaju na osunčanoj južnoj ili istočnoj strani prozora, jer je upravo veličina biljke i količina aloina u listovima proporcionalna količini svjetlosti koju biljka dobije. Aloin je najvažniji sastojak u aloe veri te ima vrlo snažan učinak na crijevne bakterije. Razgrađuje ih i aktivira te poboljšava kontrakciju crijevnih mišića. Starijim biljkama više godi sunce, dok mladim više odgovara sjena. Nakon zime biljku treba iznijeti iz zatvorenog prostora van, ali se ne smije odmah izložiti direktnom suncu jer će listovi požutjeti pa je prvo treba staviti u polusjenu.
Postupak sadnje
Aloe vera ima plitak korijen (20-30 cm) pa je treba posaditi u širu i pliću posudu. Najbolje je na dnu posude za uzgoj aloe naslagati sloj kamenja, zatim sloj pijeska i tek onda dodati zemlju. Posude moraju biti četvrtinu ispunjene drenažnim materijalom i kompostom, jer je takav sistem sadnje najbliži njenom prirodnom okruženju.
Idealna temperatura za uzgoj aloe vere u sobnom uzgoju je danju 20 do 24 stepena, a noću oko 10 do 14 stepeni Celzijusa.
S obzirom na to da u lišću ima čak 95 odsto vode, zbog opasnosti od smrzavanja temperatura nikada ne smije pasti niže od pet stepeni Celzijusa. Ako je zimi unosite u zatvoreni prostor, neka to ne bude dnevni boravak, već predsoblje ili neki hladniji prostor, gdje će udobno prezimiti.
Aloe vera ne podnosi puno vlagu, stoga je ne treba zalijevati češće od jedanput sedmično. Tokom zimskih mjeseci, kad su svi metabolički procesi biljke usporeni, treba je zalijevati jednom mjesečno. Važno je da lonac ili teglica ima na dnu rupice kroz koje može oticati višak vode kako korijen ne bi istrunuo. Tada biljka daje vrlo razvodnjen gel te postaje vlažna, mlitava i naborana, što je znak nepravilnog zalijevanja. Višak vode iz tanjirića treba redovno odliti.
Životni vijek aloe vere je u prosjeku 12 godina, ali već nakon četiri godine one postižu zrelost te su spremne za branje. Biljke se beru svakih šest do osam sedmica odstranjivanjem tri ili četiri krajnja lista biljke. Listovi se režu pri osnovi, tako da do trenutka prerade ukupna količina gela ostane u listu. S lišćem se mora rukovati nježno kako bi se spriječilo oštećenje vanjske kore i onemogućio ulazak bakterija na bazi lista.
Dobrobiti čudesne biljke
1. Pomaže kod refluksa
Osjećaj pečenja u grudima osnovni je simptom refluksa (povratka) želučane kiseline u jednjak, a može rezultirati gastroezofagealnim refluksom. Budući da je bolje spriječiti nego liječiti, možete koristiti aloe veru. Njena blaga svojstva pomoći će vam ublažiti osjećaj pečenja u želucu, a svakako je prednost što je pogodna i za oralnu primjenu.
2. Alternativa je vodici za ispiranje usta
Zbog svoga sadržaja, u kom se nalazi i C vitamin, aloe vera savršena je za zdravlje vaše usne šupljine. Može spriječiti nastanak kamenca, ali i pomoći kod krvarenja i oticanja desni.
3. Prirodni laksativ
Za one koji imaju problema s probavom, aloe vera može poslužiti kao savršen lijek. Međutim, treba biti veoma pažljiv s doziranjem budući da prekomjerna količina može uzrokovati dijareju i dehidraciju. Aloe vera se nikako ne preporučuje osobama koje boluju od Konove bolesti, kolitisa ili koje imaju problema s hemoroidima.
4. Smanjuje šećer u krvi
Dnevnim konzumiranjem dvije kašike soka od aloe vere svaki dan možete smanjiti nivo šećera u krvi. To može značiti i kako će aloe vera biti jedan od glavnih lijekova za dijabetes u budućnosti. Jednako kao što je slučaj i s probavnim smetnjama, i osobe koje imaju visok nivo šećera u krvi i uzimaju neke lijekove treba da paze kako konzumiraju aloe veru.
5. Čini vašu kožu lijepom i zdravom
Gel aloe vere možete koristiti na svakodnevnoj bazi kako biste svoju kožu održali čistom i hidratiziranom. Osim toga, može vam poslužiti kao prirodno sredstvo za skidanje šminke, krema za ispucale ruke ili stopla i sl. Najjednostavnije bi bilo reći da korištenjem ove biljke, na bilo koji način, nećete pogriješiti.
