Planinarenje kao idealna fizička aktivnost za jačanje tijela i duha u Bosni i Hercegovini se nalazi u blagoj ekspanziji, a mnoštvo izuzetno kvalitetnih staza i planinarske infrastrukture umjesto u ingerenciji države na održavanje su prepušteni zaljubljenicima u prirodu, odnosno volonterima.
Planinarenje slovi za idealan hobi i aktivnost koja jača tijelo, ali i pozitivno ispunjava duh, a ovakva vrsta fizičke aktivnosti nailazi i na sve veći broj poklonika u Bosni i Hercegovini. To nas ne treba čuditi, uzmemo li u obzir neiskorišteno bogatstvo prirodne i kulturne baštine naše zemlje.
Međutim, kao i u svim drugim oblastima, tako i ovdje nailazimo na određene probleme, a među najvećim je onaj koji se odnosi na zakonsko neuređenje planinarske infrastrukture.
"Trenutno ne postoji legislativa na bilo kojem nivou vlasti kada je u pitanju postavljanje, izgradnja, održavanje i funkcioniranje planinarskih staza, što predstavlja jednu veliku kočnicu u daljem razvoju", kaže u razgovoru za Klix.ba Sabid Zekan, univerzitetski profesor i predsjednik Planinarskog društva Konjuh iz Tuzle.
Vlasništvo nad šumama
Korijen problema potječe od nereguliranog vlasništva nad šumama u Bosni i Hercegovini. Naime, kao vlasnik se upisuje država, dok znamo da su korisnici entiteti, odnosno kantoni.
"Tu postoji problem ko može izdati bilo kakvu dozvolu kada je riječ o eksploataciji šume u turističke svrhe. Za razliku od Crne Gore, koja je svoje staze uredila u vidu državne infrastrukture, a sličnim putem je otišla i Slovenija, Srbija i BiH to još uvijek nisu. Mi značajno kasnimo, radimo stihijski i rekao bih neorganizovano. Tu nam treba pomoći vlast koja će raditi na uređenju planinarske infrastrukture za turističke svrhe", smatra Zekan.
Planinari su mišljenja da država na bilo kojem nivou, mora stati iza održavanja, uređenja pa i evidencije statističkih podataka kada su u pitanju planinarske staze.
"Ne postoji titular nad planinarskim stazama i to je ključni problem. Planinari sve što rade je volonterski i dobrovoljno, ali je pitanje dokle, odnosno do kada ćemo imati funkcionalan taj volonterski rad. On ima svoje granice i kapacitete, a država mora mnogo više raditi", naglašava Zekan.
Problemi vidljivi u praksi
Trenutno se na prostoru Bosne i Hercegovine i Srbije provodi veliki projekat koji u konačnici ima za cilj povezivanje Tuzle i Užica planinarskom stazom u dužini od čak 530 kilometara. Upravo na ovaj projekat utjecali su spominjani problemi.
"Imali smo veliki problem koji se odnosi na minirana područja upravo na linijama razdvajanja u vrijeme agresije na BiH. Naime, dio staze je trebao proći sa kladanjske na općinu Vlasenica, odnosno nakon toga na Han Pijesak, ali zbog sigurnosti to nismo smjeli učiniti. Zbog toga smo morali ići južnije na područje Olova gdje sigurno znamo da je deminirano", ističe Zekan te dodaje:
"S druge strane, nemamo baš neko značajno razumijevanje domaćih vlasti kada su u pitanju specifične potrebe za izgradnju tako velikih infrastrukturnih objekata. Iako to za državu i nije nešto skupo, za nas je veliko."
Naučna istraživanja u posljednje vrijeme sve više upozoravaju na "bolest sjedenja'". Naime, osobe koje zbog prirode svog posla većinu svog radnog vremena provode sjedeći za kancelarijskim stolovima, računarima, često obolijevaju od ove bolesti modernog doba. Upravo planinarenje i izlazak na svjež zrak pomaže tijelu, ali i duhu da se oporave.
Pored lagane i korisne vježbe, planinarenje je idealna prilika za druženje, ali i za upoznavanje sa historijskom, kulturnom baštinom i tradicijom naše domovine.
Bjelašnica, Čvrsnica, Trebević, Prenj, Konjuh, Maglić, Volujak, Vranica, Treskavica, Visočica, Vlašić i Jahorina, samo su neke od bosanskohercegovačkih planina koje će vas svojim izgledom u potpunosti fascinirati te ih uistinu vrijedi posjetiti.
