Gledajući svaku utakmicu na ovom SP-u, tek onda sam pomislio kakva je šteta što nas nema, jer sam siguran da smo sa svojim kvalitetom i fudbalskim znanjem, bolji od nekih zemalja učesnica. Ali Bože moj, nije nam se dalo. Zato ćemo, nadam se, za četiri godine bodriti našu reprezentaciju.
I tako čovjek, htio ili ne, potajno traži svoje favorite i reprezentacije za koje će navijati na ovom SP-u. I kao sasvim logičan izbor pronađe borbenu, srčanu i u svim segmentima potkovanu fudbalskim umjećem, reprezentaciju Hrvatske. Naravno i komšijsku reprezentaciju Srbije koja, nažalost, nije pokazala možda sve ono što zna i umije. Ali hrvatska reprezentacija jeste.
Brojanje krvnih zrnaca
I onda na društvenim mrežama pohvališ igru i daš punu podršku „Vatrenima“, vjerujući da ona demonstracija sile protiv Argentine nije bila slučajnost. Uostalom, u toj reprezentaciji igraju zapažene uloge i momci koji su rođeni u Bosni i Hercegovini. I nekako je logično da mi je bliži Dejan Lovren, rođen u Zenici, od Chibuzora Okonkwoa, rođenog u gradu Jos u Nigeriji. Ili Vedran Ćorluka rođen u Derventi, od Javiera Mascherana, rođenog u Santa Feu.
I sve je krenulo da ne može bolje. Prvi u svojoj grupi sa tri pobjede. I onda ona dramatična utakmica sa Danskom, nakon koje smo, zapravo, i saznali da golman Danijel Subašić i nije čistokrvni Hrvat (jer, naravno, uvijek će biti budala da broje krvna zrnca) ili da se u svlačionici pjevaju neke pjesme koje i nisu primjerene sportistima.
I tu sam pokušao pronaći opravdanje nadajući se da „pjevači“ ne znaju, da svojim pjevanjem i veličanjem tvorevine zvana 'Herceg Bosna' čiji su 'lideri' u Hagu presuđeni za 'udruženi zločinački poduhvat', vrijeđaju osjećaje drugih ljudi, istih onih koji svim srcem navijaju za Hrvatsku ali, eto, malo se drugačije zovu i drugačijem Bogu se mole. Ali ljudi koji vole Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj su rođeni i ljudi koji nemaju nikakve rezervne domovine.
I onda dođe na red ona čuvena utakmica sa Rusijom. Gledao sam je kod kuće, otvorenih prozora i kod svakog gola Hrvatske čuo oduševljene pokliče fudbalskih sladokusaca koji su gledali utakmicu u nekoliko kafića oko moje zgrade. Poslije se pojaviše i snimci iz pojedinih ugostiteljskih objekata u kojima se vidi da su svi prisutni slavili svaki postignuti gol naših susjeda. I trubili sirenama iz automobila prolazeći kroz Sarajevo i slaveći pobjedu „Vatrenih“.
Pomaka nema sve dok neki prizivaju NDH
I taman kad u sebi pomisliš - hvala Bogu ipak stvari kreću nabolje, ipak postajemo normalni ljudi, ipak se s pravom ponosim Sarajevom u kojem sam rođen, stignu nas snimci iz svlačionice sa predsjednicom Hrvatske [Kolindom Grabar-Kitarović], opet neke čudne pjesme koje bi možda čovjek i halalio, ali snimak iz Širokog Brijega, stvori težak osjećaj gorčine u ustima.
Slaviti pobjedu Hrvatske, psujući Bosnu i Hercegovinu - državu u kojoj si rođen, državu u kojoj živiš i u kojoj zarađuješ hljeb za sebe i svoju djecu, državu za koju su prolivene hiljade litara krvi, državu koja još uvijek liječi rane iz prošlog rata i državu u kojoj neki ljudi koji su pretrpjeli najveću štetu i gubitak, ipak žele pomirenje i zajednički život...
E, tu državu su psovali. I njen dio zvani Federacija BiH. Prestrašno.
Ma koliko se mi trudili, pomaka nema sve dok neki ljudi prizivaju NDH i dok su im idoli ljudi koji su osuđeni za ratni zločin, propalice koje trunu po Hagu ili zlikovci koji su obrukali peto koljeno iza sebe. Taj isti NK Široki Brijeg će zahvaljujući zajedničkoj ligi igrati evropske utakmice i zahvaljujući njima zaraditi fin iznos eura ili švicarskih franaka. Ako je uredu psovati državu koja je to omogućila, onda svaka vam čast!
Pokušavam negdje u glavi da to sve stavim u predizbornu aktivnost. Jer uskoro će i izbori, nije oktobar daleko. I ako je to u pitanju, onda je još gore, jer jedna mržnja može samo izazvati gnjev i ogorčenost onih drugih. A djeca nam odlaze vani. Jednako i iz Sarajeva i iz Širokog Brijega. U potrazi za boljim životom i bijegom od prebrojavanja krvnih zrnaca. Jednog dana nećete imati kome pjevati takve pjesme.
P.S. Nažalost, siguran sam da je onaj snimak iz Širokog Brijega, svakom poštenom i neutralnom navijaču iz Bosne i Hercegovine, dao mogućnost da se zamisli... navijati za Hrvatsku i očekivati novo pljuvanje vlastite države ili navijati za Englesku sa kojom nemaš nikakve veze. Ali bar nećeš poslije gledati nikakve bljuvotine.
I dalje ću nastaviti navijati za Hrvatsku. Sa velikom dozom stida prema ljudima koje sam ubjeđivao da treba odvojiti politiku od sporta. Jer politika je kod nas u svakoj pori društva. Nažalost.
A mi samo tonemo li tonemo.
Piše: Zvonimir Nikolić
