Putinovi dečki u Bosni i Hercegovini i njihove retrogradne ideje i politike danas su na civiliziran, a politički brutalan način, dobili nedvosmislenu poruku iz Evropske unije da putinofilija, nacionalizam, etničke podjele iz srednjeg vijeka i secesionizam nisu i nikada neće biti evropske vrijednosti. Politička je to šamarčina od kojeg će Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću još dugo da bride obrazi.
Da su znali šta ih danas čeka Dodik i Čović dva puta bi razmislili hoće li se pojaviti pred Komitetom za vanjsku politiku Evropskog parlamenta (AFET). Jer, osim HDZ-ovaca iz Hrvatske u tom parlamentu niko nema ni procenat razumijevanja za njihove politike, dapače, stavove o pogubnosti tih politika europarlamentarci su im sasuli u lice.
Nije pomogla ni vjerovatno dogovorena strategija u kojoj se Čović fokusira na reforme Izbornog zakona, a Dodik taktizira s pričom o “ugroženosti Hrvata”, kao štitom od pitanja šta on to misli o Putinu, agresiji na Ukrajinu i zašto podriva institucije BiH. Od Romea Franza do Tineke Strik svi redom parlamentarci iz evropskih zemalja imali su identičan stav, a on je da Bosna i Hercegovina mora opstati, a secesionizam nestati. Identično su parlamentarci poručili Dodiku i Čoviću da se konačno moraju jasno staviti na stranu civiliziranog svijeta kada je riječ o agresiji Rusije na Ukrajinu. Jasno im je naglašeno da to nije pitanje geopolitičkih prilika, već vrijednosti na kojima se temelji EU.
Crvenio se i mučio Milorad Dodik odgovarajući na pitanje “šta je on to dogovorio sa Lavrovom?”. Pričao je o privredi, gasu, neutralnosti, ali poruke koje je danas čuo u Evropskom parlamentu jasan su mu signal da će završiti u izolaciji ukoliko nastavi s takvom politikom. Crvenio se i Dragan Čović, jer su mu europarlamentarci jasno poručili da je vrijeme da prestane s blokadama institucija.
Brisel je čini se konačno shvatio gdje se krije osnovni mehanizam svih blokada unutar BiH, zbog čega bi konačno i izvršna vlast Evropske unije morala početi reagovati i izolirati osovinu Dodik - Čović.
“Stiče se utisak da ste na Putinovoj liniji, a vrlo malo Hrvata želi da se vrati u entitet RS”, možda je i ključna rečenica današnje rasprave. Izrekao ju je zastupnik Michael Gahler, a iako je bila u formi pitanja, Milorad Dodik je propustio da odgovori, svjestan da svaki odgovor može da ga dovede u probleme. Tijesno mu je stoga bilo u vlastitoj koži, pa je nastavio s pričama o nekakvoj islamskoj državi u BiH, služeći se Orbanovskim jezikom mržnje spram bh. muslimana. No i to mu nije pomoglo, pa je dobio jasnu poruku da je vrijeme da se bezuslovno okani donošenja antidržavnih zakona i da mora prestati podrivati mir.
Nedavno mi je eurozastupnik Klemen Grošelj rekao da je govor Čovića u NSRS poljuljao i ono malo podrške koju je imao u EPP dijelu Evropskog parlamenta. Nakon današnjeg saslušanja u AFET-u siguran sam da te podrške više ne može biti. Jer, i EU se danas mogla uvjeriti s kakvim se retrogradnim silama bori Bosna i Hercegovina u svojoj unutrašnjosti.
Ono što je posebno uočljivo je da niti jedan eurozastupnik, osim onih iz HDZ-a, kroz svoje diskusije i pitanja nije prihvatio Čovićevu tezu o ugroženosti Hrvata u BiH. Apsolutno niko! Naprotiv, mnogi od njih govorili su jasno o potrebama da Bosna i Hercegovina konačno provede presude Evropskog suda, odnosno da se Bosna i Hercegovina mora prilagoditi evropskim vrijednostima.
Ni pokušaj vrijeđanja i nipodaštavanja Šefika Džaferovića od strane Milorada Dodika i sličan Čovićev pokušaj spram Željka Komšića nisu izazvali ozbiljniju reakciju. Zapravo, stiče se osjećaj da su neke od nebuloza pomenutog dvojca u dobroj mjeri izignorisane, a u najvećoj mjeri kroz diskusiju jasno osuđene.
Dodiku je jasno poručeno i da je negiranje genocida neprihvatljivo u evropskim okvirima, a Čoviću ponovljeno da etničke podjele i diskriminacije poput dvije škole pod istim krovom nisu evropske vrijednosti.
Zanimljivo, opet osim onih HDZ-ovih parlamentaraca, danas niko u Evropskom parlamentu nije kritikova ni Sarajevo, ni Džaferovića ni Komšića. U cijeloj raspravi niti jednom im se nije spočitalo njihovo djelovanje i to svakako nema nikakve veze sa pristrašnošću koju opisuje Dodik, već sa činjenicom da se jasno stvorila slika ko u BiH vodi proevropsku, demokratsku i civiliziranu politiku a ko se drži za Putinovo, secesionističko ili neko aparthejd uže.
Stoga se komotno može zaključiti da je danas potopljen secesionističko - etnički mehanizam blokada BiH sa kvislinškim elementima izdaje BiH za interese susjednih država. Istovremeno, Bosna i Hercegovina je apsolutni dobitnik rasprave u AFET-u, jer nakon nje je jasno da nas EU vidi kao evropsku državu u kojoj reforme moraju donijeti evropske vrijednosti, a ne nekakvu evropsku džamahiriju ili islamsku državu, kako su to pokušali plasirati Dodik, Čović i evropski megafoni političke agresije iz Zagreba. Niko nije ni pomislio a kamo li predložio da se HDZ-u pokloni politički mehanizam koji traži kroz reforme izbornog zakonodavstva a kojim bi mogao državu BiH držati kao svog taoca.
Krajnje je stoga vrijeme da politike koje su očito dominantne u Evropskom parlamentu, a one su za evropsku, jedinstvenu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, počnu primjenjivati i njeni komesari, emisari, specijalni izaslanici i ostali koji u našu zemlju dolaze predstavljajući neke druge politike.
Vrijeme je se današnje poruke u Komitetu Evropskog parlamenta konkretizuju i u djelovanju tijela EU. Da se prestane s ugađanjem secesionističkim i etničkim politikama koje nas vraćaju u srednji vijek.
Samo još da to shvate Varhely, Borrel, von der Leyen, pa da i BiH zaplovi ka vodama demokratije i evropskih vrijednosti. A Čovića i Dodika ostavimo u prošlosti, jer sektaške i barbarske politike tamo i pripadaju!
