Iako je prošle godine usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u FBiH, kad je u pitanju doniranje organa u našoj zemlji i dalje nema nikakvih pomaka. Ovo je za „Avaz“ rekao Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH (UDiTB FBiH) koji je ovih dana poslao pisma na adrese 15 bolnica u FBiH tražeći da konačno počnu provoditi zakonske odredbe.
Pat-pozicija
Prema njegovim riječima, iako se očekivalo povećanje broja transplantacija i time spašavanje stotina života, to se ne dešava. Prošle godine izvršena je samo jedna kadaverična transplantacija s mrtve osobe, a i u ovoj godini također samo jedna.
- Situacija je nikakva. To je jedna pat-pozicija koja se može objasniti jednom riječju - neodgovornost. Tako je postavljen sistem u našem zdravstvu da Federalno ministarstvo nema nikakvih nadležnosti nad kantonalnim ministarstvima zdravstva, a kamoli nad bolnicama koje bi trebale raditi svoj posao kad je u pitanju transplantacija organa - kaže Žuljević.
Naime, menadžmenti bolnica predlažu transplantacijske koordinatore koji u bolnicama trebaju razgovarati s porodicom umrlog o eventualnom darivanju organa.
- Imamo koordinatora koji neće da razgovaraju s porodicama. Jednostavno proglase smrt čovjeka, ide pokop i uopće ne ulaze u razgovore s porodicom. Nemamo dovoljan broj organa, a umiru nam veoma mladi ljudi na dijalizi i oni koji čekaju na transplantaciju srca, jetre, gušterače. Nakon usvajanja zakona, nadali smo se da će barem ove veće bolnice u Sarajevu i Mostaru pomagati i spašavati ljude. Međutim, ništa od toga - razočaran je Žuljević.
Velike bolnice
Jedino gdje se nešto radi, dodaje, jesu Kantonalna bolnica Zenica i UKC Tuzla.
- Problem je u velikim bolnicama koje svakodnevno imaju po dvije-tri moždane smrti, a time i mnogo organa kojima bi spašavali ljude. Situacija je, zaista, žalosna. Nedavno smo imali sastanak u Federalnom ministarstvu zdravstva, gdje su nam kazali da ne mogu narediti nikome da rade. Vjerujte, niko ništa neće da radi po pitanju transplantacije. Ne radi se ovdje samo o spašavanju života nego i o velikoj uštedi u zdravstvu jer svaka transplantacija je ušteda - kaže Žuljević.
Kako ističe, u BiH je trenutno oko 3.000 pacijenata na dijalizi i prijeko je potrebno raditi na povećanju broja kadaveričnih transplantacija.
- Drugo su žive transplantacije od rodbine, mada i njih bude tek desetak godišnje. Ali nema svako brata, sestru, oca ili majku da može darovati organ. Zato su potrebni organi koji mogu spasiti mnoge živote, a to su oni s umrlih osoba - zaključuje Žuljević.
Ogorčeni pacijenti
Koliko je situacija s doniranjem organa u našoj zemlji katastrofalna pokazuje slučaj Nermine Krivić (51) iz Ključa. Ona već 35 godina ide na dijalizu, po čemu je apsolutni rekorder u BiH. Kako kaže za „Avaz“, zbog troškova dijalize državu je do sada koštala oko 1,5 miliona KM. U borbi da pronađe način za transplantaciju bubrega dodatno je oboljela.
- Trenutno nemam šanse za transplantaciju jer mi je prošle godine dijagnosticiran rak. Narednih pet godina ne mogu planirati transplantaciju. Prošla sam terapije zračenja, a na dijalizu i dalje idem u Bihać redovno tri puta sedmično - kaže Krivić.
Ona ističe da je potrebno više pričati o transplantaciji organa i pomoći bolnicama kako bi se to pokrenulo.
- Sve je do naših političara. Da živim u nekoj drugoj zemlji, davno bih riješila ovaj problem. Međutim, ne gubim nadu. Puno mladih je na dijalizi koji čekaju transplantaciju. Dosta njih prikuplja novac da idu vani. Žalosno! Zaista smo u izuzetno lošem položaju - kaže Krivić.
Na transplantaciju srca već tri godine čeka Nermin Zubović (50) iz Velike Kladuše. U maju 2015. godine u Tuzli je uradio operaciju ugradnje defibrilatora, aparata koji pomaže u radu srca. Od tada, kako kaže za naš list, čeka na transplantaciju.
- Sve je manje vremena za mene. Bez tog aparata bio bih mrtav, a s njim moje srce radi nekih 20 posto. Transplantaciju mogu uraditi u bilo kojoj državi osim u BiH. Međutim, da bih otišao u Zagreb, Ljubljanu ili neki drugi evropski grad, potrebna mi je saglasnost za izmještanje od Fonda solidarnosti FBiH koju ne mogu dobiti – kaže Zubović, koji je demobilisani borac, a nakon operacije i stopostotni invalid.
Šta kažu religije o darivanju organa
* Islam: Respektirati mrtvog i koristiti živom
Od 1983. godine doniranje je dozvoljeno zbog spašavanja života. Organi umrlog moraju biti presađeni odmah i ne smiju biti duže pohranjeni
* Judaizam: Beskrajna vrijednost ljudskog bića
Spašavanje života ima prednost pred zaštitom svetosti mrtvog tijela. Ako je neko u prilici da dadne svoj organ kako bi spasio život drugog čovjeka, obavezan je to učiniti
* Prezbiterijanci: Pravo izbora
Potiču i podržavaju davalaštvo organa i tkiva respektirajući individualnu savjest i pravo svake osobe da odluči o sudbini svog tijela
* Adventisti: Imaju specijalizirane bolnice za transplantaciju
Pojedinci i obitelji imaju pravo primiti ili dati organe koji mogu pomoći zdravlju ili produžiti život drugih ljudi
* Evangelisti: Odluka je individualna
Općenito, ne sprečavaju darivanje
* Rimokatolici: Darivanje organa je izraz plemenitosti, ljubavi i žrtvovanja.
Papa Ivan Pavao II: „Oni koji vjeruju u Isusa Krista, koji je žrtvovao svoj život za sve nas, moraju prihvatiti potrebu za raspolaganjem organima za presađivanje kao izazov svojoj plemenitosti i bratskoj ljubavi“
* Grčka pravoslavna crkva: Zdravlje na prvom mjestu
Prihvata darivanje organa, krvi i tkiva ako oni pomažu poboljšanju zdravlja i sprečavanju bolesti. Poklanjanje čitavog tijela za eksperimente i istraživanja nije u skladu s tradicijom
* Jehovini svjedoci: Donacija organa je predmet lične odluke
Ne suprotstavljaju se davanju ili primanju organa. Svi organi i tkiva, međutim, moraju biti u cijelosti isprani od krvi
* Mormoni: Najvažniji osjećaj unutrašnjeg mira i zadovoljstva
Odluka o darivanju svojih organa na raspolaganje u slučaju nagle smrti ovisi o savjesti svakog pojedinca, a prema dogovoru s porodicom, zdravstvenim osobljem ili svećenikom
* Romi: Protiv, jer vjeruju u nastavak tjelesnog života nakon smrti
Zahtijevaju da tijelo bude u potpunosti nedirnuto, jer vjeruju da duša nakon godinu ponovo dobiva svoj tjelesni oblik
* Hinduizam: Pravo izbora
Darivanje organa je akt lične odluke
* Metodisti: Podstiču potpisivanje donorske kartice
Podstiču ljude da ujedine svoje snage u pitanjima koja otvaraju nove izglede u poboljšanju zdravlja, ali i upozoravaju na ozbiljne promjene u tradicionalnom shvatanju prirodnih zakonitosti
* Menoniti (Amish): Presudna je lična odluka
Amiši pristaju na presađivanje organa ako su sigurni da je to za dobrobit i zdravlje drugih. Ne pristaju ako postoji dvojba uspješnog ishoda. S obzirom na to da je Bog stvorio ljudsko tijelo, Bog ga i ozdravljuje
* Baptisti: Važna je lična odluka
Podržavaju transplantaciju samo ako ne šteti davaocu, a služi zdravlju primaoca. Smisao mora biti nastavak i produžavanje čovjekovog života
