Kako su nam kazali iz organizacije Trial International, koja radi na ovom predmetu, podnijeli su popratni izvještaj UN-ovom Komitetu, u kojem su navedeni spomenuti zaključci.
Pojasnili su da se kršenjem obaveza predviđenih UN-ovom Konvencijom protiv torture, ali i nizom drugih međunarodnih konvencija čija je BiH potpisnica, uskraćuje ostvarenje njihovih prava i produbljuje osjećaj nepovjerenja prema bh. vlastima.
"Briga o žrtvama ratne torture često je prepuštena organizacijama civilnog društva, a poražavajuća je činjenica da pojedine žrtve, gledajući na dosadašnji tok implementacije ove i sličnih domaćih i međunarodnih odluka, neće ni doživjeti pravdu za vrijeme svog života. Budući da je riječ o prvoj odluci ovog tijela protiv Bosne i Hercegovine, njena implementacija bi predstavljala značajan presedan za bolje i odgovornije postupanje spram žrtava ovog i drugih ratnih zločina", naveli su iz Trial Internationala.
Umjesto toga, kako su istakli, svjedočimo dugom i sporom procesu implementacije, gdje se nastavlja loša praksa nepoštivanja odluka međunarodnih tijela. Dodali su da osim pravne, država ima i moralnu obavezu, jer preživjelima duguje ozbiljan pristup po pitanju iznalaženja rješenja za ostvarenje prava.
"Potpuno svjesni činjenice da ispunjavanje pojedinih obaveza naloženih odlukom UN-ovog Komiteta, kao što je isplata naknade štete, zahtijeva strateški pristup koji oduzima više vremena i da u složenoj strukturi odlučivanja u BiH postoje i određene pravne, administrativne, kao i finansijske prepreke, javno službeno izvinjenje, koje je za razliku od navedenog lakše provodivo, zaista predstavlja minimum koji Bosna i Hercegovina mora što prije ispuniti prema preživjeloj iz ovog predmeta, ali i drugim žrtvama ratne torture u državi", kazala je Lamija Tiro, pravna savjetnica Trial Internationala.
Podsjećamo, 2019. godine UN-ov Komitet protiv torture donio je historijsku odluku kojom je osudio Bosnu i Hercegovinu i zatražio da isplati naknadu štete, pruži besplatnu medicinsku i psihološku podršku i da javno službeno izvinjenje preživjeloj ratnog seksualnog nasilja, gospođi A., koja je 1993. godine pretrpjela silovanje.
Iako je počinitelj zločina pravosnažno osuđen i obavezan na isplatu naknade štete preživjeloj, do naplate nije došlo. Budući da država nije osigurala da joj se u situaciji u kojoj počinitelj nema sredstava isplati naknada štete, Odlukom 854/2017 Komiteta je zaključeno da je preživjeloj onemogućeno efektivno i provodivo pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i što potpuniju rehabilitaciju.
O ovoj temi smo pisali u nekoliko navrata, te je među posljednjim informacijama i ta da je provođenje ove odluke trebalo biti pred Vijećem ministara u BiH, međutim, shodno navedenom, čini se da nisu učinjeni ti važni koraci.
