Polaganjem cvijeća pred objektima škole i Barutnog magacina, ratnim logorima za Bošnjake, te na Rogoju, Mehkim brdima, Tuzlakovoj štali i tunelima Miljevina, gdje su nakon rata nađene masovne grobnice s tijelima ubijenih, obilježena je godišnjica zločina nad stanovnicima Kalinovika.
U Barutnom magacinu bio je smješten i Esad Hadžić, čija kćerka Jasna svake godine dolazi da položi cvijeće tamo gdje ga je posljednji put vidjela.
– Rastali smo se ovdje. Emocije su svaki put prisutne, preteško je prolaziti sve ovo iznova, a ne znati gdje je njegovo tijelo. Ni nakon 26 godina još nismo našli 43 od 122 ubijena člana naših porodica – kazala nam je Jasna Hadžić.
Godinama stanovnici Kalinovika traže dozvolu da na mjestu Barutnog magacina izgrade memorijalni centar, ali općinska vlast to ne dozvoljava.
U maju ove godine na ulazu u grad postavljen je mural s likom ratnog zločinca Ratka Mladića, što je porodice još više uznemirilo i potvrdilo njihove riječi da su Bošnjaci u Kalinoviku građani drugog reda.
– Općinske vlasti u Kalinoviku svojim postupcima nanose duševnu bol porodicama. Opstrukcije koje već duže vrijeme traju prema našem udruženju krunisane su bolnom činjenicom da su strukture vlasti odobrile pristalicama četničkog pokreta da na samom ulazu u Kalinovik postave mural presuđenom zločincu. Ovim činom su bez imalo stida stali na stranu onih koji su ubijali članove naših porodica, a kasnije skrnavili i premjestili kosti na nepoznate lokacije – kazao je Samir Vranović, predsjednik Udruženja „Istina Kalinovik 92“.
