Kurban, pojam koji dolazi od arapske riječi "karibun", znači bliskost. Kurban bi se, u tom smislu, mogao definisati i kao žrtva koja približava Bogu. Propisi o kurbanu utemeljeni su na Kur'anu i Sunnetu i klanje kurbana je vadžib za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti, odnosno čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe. Kurban je naređen Kur'anom, tačnije u suri Kewser, u kojoj se kaže: "pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji".
Sve pravne škole i svi islamski učenjaci slažu se da svaki musliman, prije svega, mora slijediti Kur'an i put Muhameda a.s. Kur'anske riječi “venhar”-zakolji kurban i predaja koja je posve sigurna da je Muhamed a.s. redovno klao kurban, obavezuje svakog muslimana, koji je imućan i ispunjava druge uvjete, da mora izvršiti ovu vjersku obavezu.
Klanje kurbana ili, prinošenje žrtve, ima vjerski, moralni i socijalni značaj. Sve što se čini u ime Allaha, a to je slučaj i sa kurbanom, uistinu služi čovjeku i njegovom moralnom i socijalnom uzdizanju.
Kada je riječ o samim propisima o kurbanu, ono na šta se mora obratiti pažnja jeste starost životinje namjenjene za kurban (ovca da bude stara blizu godinu dana, koza da je napunila godinu, krava da je napunila dvije). Drugi propis je da životinja koja se kolje kao kurban bude potpuno zdrava i bez ikakvih fizičkih mahana. Treći je vrijeme klanja kurbana, koje nastupa ujutro poslije klanjanja bajram-namaza, u skladu sa riječima Božijeg Poslanika: "Onaj ko je (kurban) zaklao prije bajram-namaza, neka ga ponovo zakolje".
Četvrti propis je da se kurban zakolje po šerijatskim propisma.
Inače je praksa muslimana u BiH da se kurbansko meso podjeli na tri dijela, gdje se jedan dio ostavlja za potrebe ukućana, drugi dio dijeli kao sadaka siromasima, a treći dio prijateljima i komšijama.
