"Trinaest minuta prije 8 sati Bihać se zatresao od grandiozne eksplozije, a iz obronaka planine Plješevice suknuli su plamen i dim, planina je gorjela, plamen na horizontu dosezao je do samog neba, prizor je bio jeziv i nestvaran, kataklizmički. Plamena stihija i eksplozije su uništile jedan od najvećih i najutvrđenijih aerodroma u Europi, čija se vrijednost procjenjivala na 8 milijarda dolara...Plješevica kao da je propala, ulegla se i progutala nekad najčuvaniju vojnu bazu Jugoslavije"…, tako je prije nekoliko godina beogradski Aeromagazin prepričao trenutak kada je 16. maja 1992. godine JNA prilikom povlačenja aktivirala 56 tona eksploziva u tunelima vojnog aerodoma Željava, najskuplju nekretninu uništenu za prijeme proteklog rata, prenosi Uskinfo.
Kako bi bilo jasnije o kakvom se objektu radi, valja spomenuti kako su podzemne galerije aerodroma mogle primiti 120 zrakoplova(MIG-21) s posadama i kompletnim arsenalom naoružanja, a ukupna dužina tunela u obliku slova M iznosila je 3 i pol kilometra.
Podzemni aerodrom mogao je izdržati izravan udar atomskog naoružanja. Uz vlastite izvore struje i vode te zalihe goriva, ljudstvo aerodroma moglo je 30 dana živjeti potpuno izolirana od vanjskog svjeta.
Gradnja diva u utrobi Plješevice započeta je 1955., a završena 1968. Glavni konstruktor Dragoslav Sobotka procjenjuje vrijednost aerodroma na osam milijarda dolara, iako su utrošena sredstva znatno veća.
Iz dokumentacije, jasno je vidljivo da je naredbu za dizanje aerodroma u zrak dao načelnik generalštaba oružanih snaga SFRJ general-pukovnik Blagoje Adžić, a naredba je izdata 7. novembra 1991.
Blagoje Adžić je nakon umirovljenja (1992. godine) mirno živio u Beogradu. Izbjegavao je javne nastupe pa se tako ni na sahrani Slobodana Miloševića, suprotno očekivanjima, nije pojavio. Preminuo je 2012. godine.
S obzirom da je Željava bila strateški vojni objekt, njezino uništenje nije se moglo dogoditi bez znanja i odobrenja tadašnjeg komandanta Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne odbrane general-potpukovnika Božidara Stevanovića.
