Zlostavljanje migranata na balkanskoj ruti, 5.500 ljudi zarobljeno u dva bh. grada

"Gurnuti do ruba: Nasilje i zlostavljanje izbjeglica i migranata duž Balkanske rute" naziv je izvještaja u kojem se detaljno opisuje kako, stavljajući u prvi plan sigurnost na granici a ne usklađenost sa međunarodnim zakonom, evropske vlade ne samo da okreću glavu od zlobnih napada hrvatske policije, nego i finansiraju njihove aktivnosti. Na taj način potiču rastuću humanitarnu krizu na rubu Evropske unije, piše Radio Slobodna Evropa.

Nalazi izvještaja doneseni su na osnovu istraživanja tokom kojeg su iz Amnesty Internationala intervjuisali 94 izbjeglice, migranta i tražitelja azila, uključujući 81 muškarca i 13 žena koji se nalaze u kampovima u Bosni i Hercegovini. Sva devedeset i četiri ispitanika koji su se nalazili u kampovima u Bihaću i Velikoj Kladuši su vraćeni, barem jedan put, iz Hrvatske i Slovenije nazad u Bosnu i Hercegovinu.

U izvještaj su uključeni i predstavnici nevladinih organizacija, aktivisti i volonteri kao i zvanične vlasti iz Bosne i Hercegovine i Slovenije kao i predstavnici međunarodnih organizacija.

Trenutno, oko 5.500 žena, muškaraca i djece je zarobljeno u dva bosanska grada na granici sa Hrvatskom, Bihaću i Velikoj Kladuši, žive u nekadašnjim tvornicama bez uslova za osnovne potrebe.

Bosna i Hercegovina im ne može pružiti adekvatnu zaštitu, improvizovani kampovi su nehigijenski, nema tople vode, medicinske pomoći i dovoljno hrane.

Jedna majka iz Afganistana rekla je za Amnesty International: “Nemamo dovoljno hrane da nahranimo cijelu porodicu, posebno djecu. Stalno su gladni”.

Birokratske prepreke, neadekvatna pravna pomoć i ograničeni administrativni kapaciteti znače da je malo vjerovatno da će potencijalnim potražiteljima azila zahtjevi biti procesuirani u Bosni i Hercegovini. Većina ih pokušava nastaviti put dalje ka evropskim zemljama, stoji u izvještaju.

Ovo putovanje nije nimalo lagano. Nakon što su prethodno ušli u EU kroz Grčku i Bugarsku i nakon što su iznevjereni od strane azilantskog sistema u tim zemljama, izlaze iz EU i nastavljaju put kroz Balkan. Kako bi stigli do Slovenije ili Italije gdje počinje bezvizni Šengen sistem, moraju proći kroz guste šume Hrvatske, brze rijeke i u nekim mjestima, kroz aktivna minska polja.

U prvih deset mjeseci 2018. godine, najmanje 12 ljudi se utopilo u nekoj od zemalja Zapadnog Balkana, većinom pokušavajući preći granicu iz Hrvatske ka Sloveniji. Na desetine ljudi umrlo je na druge načine pokušavajući preći neku od granica.

Jedna mlada žena iz Afganistana rekla je za Amnesty International da je, nakon što su vidjeli medvjeda u šumi u Hrvatskoj, žena koja je putovala s njom doživjela spontani pobačaj. “Toliko se prepala da je rodila mrtvorođenče. Bila je u šestom mjesecu trudnoće”.

Oni koji se usude na ovo putovanje često su izloženi namjernim odbacivanjima i kolektivnim protjerivanjima, često praćenim nasiljem i zastrašivanjem na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a sve bez da je njihov zahtijev za azilom uopće razmatran.

Gotovo svi koji se nalaze u kampovima u Bihaću i Velikoj Kladuši su vraćeni u BiH iz Hrvatske i Slovenije i gotovo jedna trećina intervjuisanih za Amnesty izvještaj je doživjela neki oblik nasilja od strane hrvatske policije.

Mnogi su opisivali kako su ih udarali, kako su im uništavali dokumente i krali stvari koje su imali što djeluje kao da je namjerna i sistematska politika hrvatskih vlasti osmišljena kako bi odvratila buduće pokušaje ulaska u zemlju, piše Klix.