“Ne postoji časniji skup i važnije mjesto gdje se može biti osim ovog ovdje danas među vama, najhrabrijim sinovima Bosne i Hercegovine. Danas je i Dan pobjede nad fašizmom, a vi ste bili najzaslužniji uzori koji ste pobijedili povampirene fašističke ideologije koje su se javile na ovom tlu. Naivno smo vjerovali da je 1945. godine trajno pobijeđen fašizam i da se više nikada neće ponoviti masovni logori, genocid i zločini, ali nažalost, baš mi u BiH, a posebno bošnjački narod, tome smo svjedočili
U Gradskoj areni u Zenici upriličena je 9. maja 2018. godine svečana akademija povodom obilježavanja Dana zlatnih ljiljana Bosne i Hercegovine. Akademiji su prisustvovali brojni gosti, bivši borci Armije RBiH, dobitnici najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan, kao i predstavnici svih nivoa vlasti. Na početku Akademije istaknuto je da je 9. maj također i Dan borbe protiv fašizma, a i Dan Evrope, stoga ovaj dan nosi više različitih poruka i simbola veoma važnih za Bosnu i Hercegovinu i njen narod.
U sklopu programa obilježavanja Dana zlatnih ljiljana upriličen je i defile s ratnim zastavama Armije RBiH, svih njenih korpusa i MUP-a RBiH, koje su nosili sinovi dobitnika najvećeg ratnog priznanja. Prisutnima se obratio Šerif Patković, nekadašnji komandant 7. muslimanske brigade, koji je danas predsjedavajući Koordinacije boračke organizacije Armije RBiH, koja okuplja Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja, Savez demobilisanih boraca u FBiH, organizaciju Porodica šehida i poginulih boraca i Savez ratnih vojnih invalida. Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, istaknuo je kako nije napisao govor za ovu priliku jer smatra da na ovakvim skupovima treba govoriti iz srca.
“Ne postoji časniji skup i važnije mjesto gdje se može biti osim ovog ovdje danas među vama, najhrabrijim sinovima Bosne i Hercegovine. Danas je i Dan pobjede nad fašizmom, a vi ste bili najzaslužniji uzori koji ste pobijedili povampirene fašističke ideologije koje su se javile na ovom tlu. Naivno smo vjerovali da je 1945. godine trajno pobijeđen fašizam i da se više nikada neće ponoviti masovni logori, genocid i zločini, ali nažalost, baš mi u BiH, a posebno bošnjački narod, tome smo svjedočili. Zato je važan ovaj dan i vaša uloga koju ste imali, jer ste iznijeli oslobodilačku borbu na najčasniji način. Ne sporimo bilo kojem narodu zasluge, ali Bošnjaci su narod u kojem nikada u historiji nije bio formiran fašistički pokret i u kojem nije bilo ništa što nije vezano s moralom i etikom i zbog toga smo jedinstveni i izuzetno ponosni”, naglasio je Zvizdić.
Prisutnima se obratio i Salko Bukvarević, ministar za pitanja boraca Vlade FBiH, koji je odmah na početku uputio pozdrave i odao priznanje majkama svih boraca koji su dali živote za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Također, posebno je poselamio majku Izeta Nanića, koja je prisustvovala ovoj akademiji. “Mi se moramo prisjetiti svih naših heroja i tako ih sačuvati od zaborava. Želimo dati svoj doprinos u očuvanju istine o odbrani BiH i tu istinu prenijeti na mlađe naraštaje uz poruku da se nikada i nikome više ne dogodi rat, genocid i stradanja nevinih građana.
U BiH nema mjesta za nove podjele i oblike fašizma, te još jednom ponavljamo da ova zemlja podjednako pripada svakom građaninu na njenoj teritoriji, zbog čega nije moguća bilo kakva podjela te teritorije. Mi također iskazujemo punu podršku našim herojima, generalima, komandantima i borcima koji su danas predmetom nadležnih sudskih organa. To su ljudi koji poštuju institucije BiH i nema nikakve potrebe za nekim spektakularnim hapšenjima, izjednačavanje žrtve i agresora. To definitivno nećemo dozvoliti, a snage koje su vršile agresiju na BiH i danas se na ovaj način bore protiv nas, ali zasigurno neće u tome uspjeti”, poručuje Bukvarević.
Prije ove manifestacije, Dan zlatnih ljiljana obilježen je polaganjem cvijeća na spomen‑obilježjima “Papirna” i “Kameni spavač”, a održan je i čas historije u Muzeju grada. Također, delegacija Saveza najvećih ratnih priznanja ZDK i SUBNOAR-a posjetila je Javnu ustanovu Dom porodica Zenica, prilikom čega su uručeni paketići štićenicima ove ustanove.
Zastave naših očeva
Zastavu Armije RBiH nosio je Admir Jahić, sin Asmira Jahića rođenog 1969. godine u Modriči, pripadnika Teritorijalne odbrane Modriča, pripadnika 2. manevarskog bataljona. Asmir je rat završio u činu natporučnika, a ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1995. godine. Njegov je sin rođen 1999. godine, po zanimanju je varilac i trenutno je nezaposlen.
Zastavu MUP-a Armije RBiH nosio je Saladin Đidić, sin Senada Đidića rođenog 1965. godine u Zenici, komandira voda Odreda specijalne policije Manevar-Bosna 3. Senad je poginuo na vozućkom ratištu 1994. godine. Najveće ratno priznanje dodijeljeno mu je posthumno 1995. godine. Saladin je rođen 1992. godine u Zenici, gdje završava Srednju tehničku školu. Nakon toga, upisuje i završava Policijsku akademiju u Sarajevu, a trenutno je zaposlen u MUP-u Zeničko-dobojskog kantona u specijalnoj jedinici.
Zastavu 1. korpusa Armije RBiH nosio je Benjamin Poturak, sin Senada Poturka Senčija, rođenog 1967. godine u Sarajevu, gdje završava Srednju saobraćajnu školu. Senči je bio organizator otpora i član Patriotske lige i jedan je od prvih boraca sarajevskog naselja Dobrinja. Poginuo je 19. juna 1992. godine, a danas jedna od dobrinjskih ulica nosi njegovo ime. Najveće ratno priznanje dodijeljeno mu je posthumno 1992. godine. Benjamin Poturak rođen je 1991. godine u Sarajevu i živi s majkom koja je stopostotni RVI. Završna je godina Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu i aktivan je član Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja.
Zastavu 2. korpusa Armije RBiH nosio je Semir Hadžić, sin Senahida Hadžića, dobitnika najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. Senahid je ovim priznanjem odlikovan u proljeće 1996. godine, a na ahiret je preselio 2009. godine. Njegov sin rođen je u Tuzli 1996. godine, gdje završava osnovnu i srednju školu. Trenutno je na trećoj godini studija medicine na Medicinskom fakultetu u Tuzli.
Zastavu 3. korpusa Armije RBiH nosio je Adnan Sirovica, sin Amira Sirovice, dobitnik Zlatnog ljiljana, rođenog u Ulišnjaku, općina Maglaj. U vremenu početka agresije na BiH Amir staje na branik domovine kao pripadnik 201. viteške brigade. Ubrzo postaje komandir interventnih jedinica brigade, a 1994. godine dobija i Zlatnog ljiljana. Nakon rata, Amir Sirovica nastavlja štititi pravo i dostojanstvo boraca kroz općinsko i kantonalno udruženje JOB (Unija veterana), gdje je bio predsjednik udruženja sve do 2005. godine, kada je preselio na ahiret u 36. godini života. Njegov sin Adnan rođen je 1990. godine u Doboju. Nakon završene osnovne i srednje škole u Maglaju, upisuje i uspješno završava Pravni fakultet u Zenici. U vrijeme velikih poplava 2014. godine aktivno učestvuje u zaštiti i spašavanju stanovništva i materijalnih dobara, a bio je i član Kriznog štaba. Također, jedan je od aktivnih članova Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja općine Maglaj.
Zastavu 4. korpusa Armije RBiH nosio je Amar Salčin, sin rahmetli Envera Salčina Enke, komandira voda Samostalnog mostarskog bataljona, koji je poginuo 1992. godine. Najveće ratno priznanje dodijeljeno mu je posthumno 1994. godine. Njegov je sin diplomirani mašinski inžinjer i trenutno je nezaposlen.
Zastavu 5. korpusa Armije RBiH nosio je Amer Okić, sin Nezira Okića, rođenog 1967. godine u Cazinu. U Teritorijalnu odbranu općine Cazin stupio je sredinom aprila 1992. godine. Odatle je premješten u 503. cazinsku brigadu, gdje je obavljao dužnosti od komandira voda do komandira bataljona. Za sveukupni doprinos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu odlikovan je najvećim ratnim priznanjem, značkom Zlatni ljiljan. Njegov sin Amer rođen je 1999. godine u Cazinu, gdje i danas živi. Tehničar je računarstva i aktivan je član Lovačkog društva Bihać.
Zastavu 6. korpusa Armije RBiH nosio je Emir Muratović, sin Alije Muratovića, komandira Izviđačko-diverzantske desetine IDD 44, brdske brigade Jablanica. Alija je poginuo 1993. godine, a posthumno mu je dodijeljen Zlatni ljiljan 1994. godine. Njegov sin Emir je po zanimanju inžinjer građevinarstva.
Zastavu 7. korpusa Armije RBiH nosio je Kenan Silajdžija, sin Jakuba Silajdžije Manjače, pripadnika 708. slavne lahke brigade Novi Travnik, s činom kapetana. Poginuo je 1995. godine na dužnosti komandira izviđačko-diverzantskog voda u mjestu Potkraj – Turbe, općina Travnik. Ratno priznanje Zlatni ljiljan posthumno mu je dodijeljeno 1995. godine. Njegov sin Kenan rođen je 1993. godine u Travniku, završio je Fakultet zdravstvenih studija, po struci je magistar sestrinstva i trenutno je nezaposlen.
Zastavu 28. divizije 2. korpusa Armije RBiH nosio je Eldar Bektić, sin Nedžada Bektića, dobitnika najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan, koji je bio komandant brigade u sastavu 28. divizije Srebrenica – 2. korpusa. Nedžad je odlikovan Zlatnim ljiljanom 1994. godine. Preminuo je 2015. godine od posljedica srčanog udara u 46. godini života. Njegov sin Eldar rođen je 1997. godine u Tuzli, gdje završava osnovnu i srednju školu. Trenutno je student druge godine Pravnog fakulteta u Tuzli.
Zastavu 81. divizije Armije RBiH nosio je Jasmin Begić, sin Besima Begića, dobitnika najvećeg ratnog priznanja i stopostotnog RVI koji je više puta ranjavan. Zlatni ljiljan mu je dodijeljen 1995. godine, a preminuo je 2006. godine od posljedica teškog ranjavanja. Njegov sin Jasmin danas je student druge godine Likovnog fakulteta u Goraždu.
