Jedan od najvećih kolektivnih centara u Bosni i Hercegovini nalazi se u naselju Mihatovići nadomak Tuzle. U kućama sa istrošenim fasadama i dotrajalim krovovima dane provodi 535 osoba. Od 210 porodica koliko ih zvanično ima, 124 se vode kao izbjeglice i raseljena osobe.
Iako izgleda kao i svako drugo siromašnije naselje, u kolektivnom centru u Mihatovićima svaka kuća nosi posebnu i bolnu priču u kojoj je pečat ostavila agresorska ruka.
Ali, ni u ovom naselju nije sve tako crno. U protekle 23 godine brojne ljubavi krunisane su brakom, a rođen je i veliki broj mališana koji kuće sa zelenom ili žutom fasadom vide kao svoj jedini dom.
Krovovi prokišnjavaju, fasade dotrajale
Četveročlana porodica Salihović iz Liplja, općina Zvornik u kolektivni centar u Mihatovićima stigla je prije 22 godine. Članove ove porodice i danas boli spoznaja da su morali napustiti mjesto u kojem su se rodili, školovali, radili i planirali budućnost.
"Kada smo krenuli bilo je izuzetno teško, jer nismo znali gdje idemo. Bilo je teških, ali i sretnih trenutaka. Hvala svima onima koji su nam pružili mogućnost da dođemo ovdje, jer ne bi imali gdje drugo otići", priča Sadija Salihović za Klix.ba.
Kuća u kojoj je smještena ova porodica danas se nalazi u dosta lošem stanju.
"Krov je dotrajao, tako da svaku kišu koja pada osjetimo. Uslovi su već nezadovoljavajući, ali to ne treba biti iznenađujuće s obzirom na to koliko su objekti stari", nastavlja Sadija.
U kolektivni centar u Mihatovićima stigla je skupa sa suprugom i dvoje djece. Od dolaska do danas, sin i kćerka su pronašli svoje životne saputnike te su se u ovom centru vjenčali. Nakon toga, stigle su i dvije bebe koje su unijele posebnu radost u njihove domove.
"U kolektivnom centru se sve odvija. Možemo reći da se sa svima lijepo slažemo. Naravno, ima izuzetaka, ali mogu reći da smo super s većinom njih. Ovdje je bio zaista veliki broj ljudi. Neki su se uspjeli sami snaći, otići u inostranstvo ili neki drugi grad u BiH, nažalost mi i danas tapkamo u mjestu", dodaje Sadija.
Kolektivni centar kao drugi dom
Nekoliko kuća ispod Sadijine u dvorištu zatičemo Nefu Isaković koja je prije dvije decenije iz Bratunca stigla u spomenuti kolektivni centar.
Priča nam da je u mjesto kod Tuzle stigla sa kćerkom koja je nekoliko godina kasnije preminula. Dva sina i supruga je izgubila u agresiji na našu zemlju, a kako nam kaže, od tada živi dan za danom.
Dane provodi uglavnom sama, a kako vrijeme prolazi, slika njene bratunačke kuće svako malo joj prolazi kroz misli.
"Sve ove godine su bile izuzetno teške za mene. Ovdje sam stigla u trenucima najvećeg bola, a dobri ljudi dali su mi krov nad glavom. Ovo je postao moj drugi dom, a da nije bilo humanih ljudi ko zna gdje bih danas živjela. Svi mi koji živimo u ovom centru od završetka rata sanjamo o tome da ponovo imamo svoj dom, kao što je to nekada prije, u ono vrijeme bilo", kaže nam Nefa.
Sa ostalim komšijama, dodaje da se lijepo slaže. Nikakvih problema dosad nije bilo, a jedinu zamjerku vidi u neuslovnim prostorijama u kojima žive svi korisnici ovog centra.
"Drago mi je što u moje dvorište dolaze i dječica od komšija, pa neka se makar malo i oko moje kuće u toku dana začuje smijeha", nastavlja Nefa.
Među 535 osoba u kolektivnom centru u Mihatovićima se nalazi i grupa osoba, odnosno domicijelnih stanovnika u stanju socijalne potrebe kojima je ponuđen krov nad glavom, a u zimskim danima i odjeća te topli obrok koji su finansirani iz budžeta Grada Tuzle.
"U ovom centru imamo 52 objekta sa po četiri stambene jedinice, od kojih je svaka veličine okvirno 40 kvadratnih metara. To je dovoljno za jednu četveročlanu, ili petočlanu porodicu. Prilikom samog egzodusa u jednom apartmanu bilo je po sedam, osam osoba, a sada je stanje drugačije, jer imamo manje korisnika", kazao nam je upravnik kolektivnog centra Midhat Vrabac.
Kolektivni centar u Mihatovićima koji egzistira od mjeseca marta 1995. godine ključ u bravu bi mogao staviti u toku 2019. nakon što bude završen projekt trajnog rješavanja stambenog pitanja osoba koje se trenutno u njemu nalaze.
Kao što smo pisali, oni će biti preseljeni u socijalne stanove koji su trenutno u izgradnji u tuzalanskim naseljima Miladije i Solina.
