Život nekad zna biti zaista surov, a nekad pak zna da piše i najljepše bajke.
Tu sreću imali su 47-godišnja Manal Rawaeh i njen 18-godišnji sin Bilal Batous koji su svoju sreću morali da potraže u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su emigrirali 2015. godine iz Sirije.
Zbog građanskog rata koji bukti u toj azijskoj zemlji njih dvoje su prije šest godina pobjegli iz svoje rodne zemlje i sreću potražili daleko od kuće.
Nedavno su se upisali na koledž u Nottinghamu gdje su skupa upisali studije na istom odsjeku.
"Zastrašujuće je ono što se dešava u Siriji...", prisjeća se Manal, koja je radila kao laboratorijski tehničar u jednoj lokalnoj bolnici.
“Mnogo je bilo mrtvih. Znalo se desiti da u toku smjene moramo u mrtvačnicu odvesti i po dvadeset osoba. Četiri godine je trajala ta tortura koju ja i moj sin nismo mogli podnijeti i odlučili smo da napustimo zemlju", dodaje Manal koja će sada priliku za usavršavanje imati sa svojim sinom.
"Sjedimo li jedno pored drugog na predavanjima? Naravno! Hemija joj ide od ruke pa mogu mnogo toga naučiti", kroz smijeh priča Bilal, presretan što skupa sa majkom kreće na studije.
"Bilalov engleski je bolji od mog pa mi, zapravo, pomaže više nego ja njemu", iskrena je njegova majka.
Neposredno pred njihov odlazak iz zemlje, jedna granata je pala na stambeni kompleks u blizini njhove zgrade nakon čega su i definitino odlučili da je vrijeme za odlazak.
Ta odluka se ispostavila i više nego ispravnom i sada su njih dvoje pred novim životnim izazovima.
