U danima koji su iza nas pokušali smo dukučiti smisao hidžre kao jedne velike prekretnice u istoriji islama. Tada su muslimani iz slabosti prešli u snagu, iz poziva u državu, iz poniženja u ponos, iz straha u sigurnost. Konstatovali smo da je naša hidžra povratak Sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, i napuštanje onoga što nam je on naredio jer to je svojstvo najboljeg muhadžira, piše SAFF.
Nakon hidžre Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, poduzeo je veoma bitne poduhvate u kojima su vječite pouke za muslimane, a osobito za nas danas kada možemo uspjeti i spasiti se ovog zla u kojem se nalazimo samo putem slijeđenja njegovog pravca. Prvi od mudrih poduhvata bio je gradnja mesdžida koji je imao ulogu centralne institucije u novonastaloj državi. Osim namaza i drugih ibadeta mesdžid je bio centar svakog značajnijeg dešavanja. Ovome nas je podučio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a gdje smo mi u odnosu na ove lekcije? Zašto su muslimani danas zaboravili na njegovu važnost? Zašto mi i naša djeca više posjećujemo neka sumljiva mjesta i internet klubove nego što posjećujemo Allahove kuće? Ne morate ići daleko, jer ovaj mesdžid (Kuds) je najbolji dokaz protiv nas.
Osim toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je na najbolji način ojačao islamsko društvo tako što je pobratio muslimane i izmirio dva, stotinama godina, zaraćena plemena, Evs i Hazredž. Muslimani su djelili svoj imetak i svoje kuće. Dok su muslimani živjeli u takvom blagostanju mi se vraćamo u period džahilijeta. Jedni drugima činimo nepravdu, prepiremo se i sijemo nered među muslimanima. Zaboravljamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je pravi musliman onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani. Poslanik je radio na očuvanju ovog jedinstva, te ga je sačuvao od spoljnih faktora, neprijatelja koji mu je mogao nauditi. Zato je odmah sačinio ugovor između muslimana i Jevreja i taj ugovor je štitio muslimanska prava. Danas se muslimanski vladari sastaju, održavaju samite i donose deklaracije, ali one, nažalost, vrlo često govore o ustupcima koji se daju nemuslimanima na uštrb vjere i besmislena opravdanja da mi nismo onakvi kakvim nas oni zamišljaju. Dok je Poslanik mislio na druge i njihova prava mi danas u zemljama koje se nazivaju islamskim nemamo ni osnovnih ljudskih, a kamoli vjerskih, prava. Naš spas i uspjeh jeste samo na način na koji su uspjeli oni prvi, Poslanik i prve dobre generacije.
