Sky News donosi potresnu priču sa fronta. Naime, ovaj svjetski medij napravio je reportažu sa ljudima iz jednog ukrajinskog grada. Građani su kazali da im je ovo život iz pakla.
Ljudmila Bila (45) izlazi iz bijelog kombija u blizini ukrajinskog grada Bahmuta, na prvoj liniji fronte. Vojnicima dijeli sve što trenučno ima od zaliha. Vunene čarape, konzerve graha, periskope. A tu su i keksi u obliku srca.
Prijevoz na sigurno
Ova hrabra žena volontira i pomaže hiljadama stanovnika koji su ostali u Bakhmutu. Uprkos mjesecima nemilosrdnog ruskog bombardiranja. Osim što im osiguravaju zalihe, volonteri pokušavaju i nagovoriti preostale mještane na evakuaciju. Nudeći im prijevoz na sigurno.
U gradu nema ni struje ni tekuće vode. U njemu, kao i u ostatku regije Donjeck, vode se krvave bitke koje odnose sve više žrtava. Lokalnom stanovništvu ne prijeti samo rusko oružje. Već i ekstremna hladnoća. Temperatura se u tom dijelu Ukrajine već spustila ispod nule, prenosi Sky News.
Liudmilin sin jedinac, kojemu su 22 godine, pripadnik je ukrajinske vojske. I bori se baš oko Bahmuta.
“Želim mu biti blizu. Ne bojim se”, kaže ona. Njezina dobrovoljna skupina od 20-ak ljudi zove se Wings of Liberty. Sjedište im je u gradu Dnjipru, koji je od Bahmuta udaljen oko pet sati vožnje
Sky News pratio je Bilu i njezin tim na putu za Bakhmut . Olhu Ekzarkhovu (35), čiji brat je ubijen na bojišnici prije dva mjeseca. I Iana Boika (39), koji vozi kombi.
Eksplozije i pucnjava
Po dolasku u razrušeni grad, volonteri moraju raditi brzo. U daljini se stalno čuju eksplozije i pucnjava. Liudmila i Olha jure iz kombija u jedan od stambenih blokova, noseći boce vode, svijeće, deke i hranu. Sve ostavljaju na stepenicama koje vode do skloništa u podrumu u kojemu ljudi žive. Skrivajući se od ruskih projektila.
Volonteri kucaju na vrata skloništa, ali niko ne odgovara. Ispostavilo se da su svi otišli na drugo mjesto u gradu, gdje je još uvijek moguće uhvatiti signal mobitela. Pomoć je isporučena pa Liudmila i njezin tim kreću dalje u grad.
Skupina ljudi uz glavnu cestu, svi očajni i umorni. Stoje i čekaju u redu nadajući se da će dobiti peći kako bi mogli ugrijati svoje hladne domove. Na pitanje kakav je život u Bahmutu, Oksana (75) kaže: “Težak, jako težak… Nemoguće je, hladno nam je bez deka… Ovo je loše. Smrzavamo se. U našoj kući temperatura iznosi između 3 i 5 stepeni. Sad čekamo peć. Rekli su nam da stavimo svoja imena na popis i čekamo… Kad će ovo završiti? Kad će završiti? O Bože”.
Glas joj se lomi pa nastavlja: “Zašto su Rusi tako tvrdoglavi kad je u pitanju naš Bahmut? Rat, rat, rat. Udaraju nas već više od pola godine… Živim sa suprugom koji ima 82 godine i preslab je za evakuaciju. Kako da ga ostavim? Ovdje nema doktora. Nema medicinskih sestara. Nema ničega. Ne znam kako ćemo preživjeti zimu. Kao da smo u kamenom dobu. Zastrašujuće je živjeti ovako u 21. stoljeću. I niko na svijetu ne može nam pomoći. Kako je to moguće? Ovo je život iz pakla”.
