‘Okolo zeleno, a unutra crveno’, nedavno je osvanula jedna sarkastična naslovnica kojom se javnosti na dvosmislen način željela skenirati osobnost kandidata SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Džaferovića, zapravo na pomalo zloćudan način podsjetiti kako je Džaferović nekad bio lojalni ‘crveni’ a danas je bespogovorno dio ‘zelene’ buržoazije učahurene u SDA čiji su osnivači bili žrtve upravo tog nekadašanjeg ‘crvenoga režima’.
Za vlast se može promijeniti i identitet i to kod nas nije ništa neuobičajeno. Ta posjeta jednoj tržnici i kupovina lubenice je zapravo paradigma za vođenje kampanje turskog predsjednika Tayyipa Erdogana, njegovih suradnika pa i cijele AKP. Dakle, Šefik Džaferović, ‘orući’ teren kopirao je i neke kampanjske trikove Erdoganove stranke koji su se u toj velikoj zemlji pokazali vrlo efektnim.
Pelješki most
Metaforična naslovnica je dakle imala za cilj poslati poruku kako SDA i vrh stranke ne odustaju od slijepog slijeđenja ideologije i prakse turskog mentora Taipa Erdogana i njegove elitističke političko-vjerske stranke. Paralelno s tim pojavile su se ozbiljne ocjene kako SDA, ali i Bošnjaci u cjelini već trpe ozbiljne posljedice zbog ‘bratimljenja’ Bakira Izetbegovića i Taipa Edogana, odnosno SDA i AKP.
Negativne ocjene takve neprimišljene politike Bakira Izetbegovića idu toliko daleko da se u nekim sarajevskim krugovima tvrdi kako je ‘grlenje’ Izetbegovića i Erdogana odvelo bošnjačku politiku u sunovrat, a bošnjački narod u svojevrsni politički geto. Zato u ozbiljnim sarajevskim intelektulanim krugovima nikoga nije iznenadio novi poraz Izetbegovićeve konfuzne politike na primjeru Pelješkog mosta. Izetbegovićev zakašnjeli, neizlobirani i nestručni pokušaj da susjednoj Hrvatskoj, članici EU-a, u zadnji tren ospori gradnju mosta kojim povezuje svoju teritoriju, naišao je na totalnu ignoranciju u zapadnim zemljama. To je, kako se tvrdi po sarajevskim minderima, posve očekivano i razumljivo i apsolutno je posljedica osuđujućeg partnerstva između Izetbegovića i Erdogana.
Bošnjački član Predsjendištva BiH Bakir Izetbegović i njegova SDA plaćaju ceh nepotrebnog i nepromišljenog kasnoproljetnog sveturskoga okupljanja i mitingovanja Tayyipa Erdogana u Izetbegović nije više kredibilan i uvaženi sugovornik Bruxellesu, Berlinu i Washingtonu kako je bio nekada. Umjesto njega zapadne prijestolnice radije i češće posjećuje vjerski poglavar resi Husein Kavazović.
On je u veoma kratkom vremenu čak tri puta bio na američkom tlu.
Ta Izetbegovićeva politička izolacija od strane EU-a i SAD-a je, između ostalog, i razlog što se hrvatska diplomacija relativno lagano obračunala s njegovim populističkim pokušajima zaustavljanja gradanje Pelješkog mosta. Bošnjačka javnost, koja nije sklona Erdoganizaciji naroda i države je veoma zabrinuta što Izetbegović sa svojim suradnicima tvrdoglavo promovira Edogana u svemuslimanskog vođu, a Bošnjake i bošnjačku politiku veže tek za jedan regionalni centar kakav je Ankara.
-Namjesto da lobira za interese BiH u svim svjetskim političkim centrima, Alijin sin je divanio s Erdoanom po Istanbulu i Ankari. Za to vrijeme je hrvatska diplomacija uradila potreban posao vezan za Pelješki most u sjedištu EU-a u Bruxellesu i svim drugim važnim međunarodnim političkim sjedištima. Stoga je početak njegove gradnje uz odobrenje EU-a i praktično njenim novcima konačan poraz Izetbegovićeve getoističke politike. On je Bošnjake svojom nesposobnošću odveo u europski geto, skrojen po mjeri njegove političke nesposobnosti i odsustva svake racionalnosti, stoji u jednoj od brojnih analiza sarajevskih intelektualaca.
Proevropske protiv proturskih snaga
Podsjećaju kako je američki predsjednik Donald Trump uveo sankcije dvojici, po mnogim ocjenama najbližih Erdoganovih suradnika, ministru policije Sulejmanu Sojlu i ministru pravde Abdulhamitu Gulu. I to je dokaz da početak gradnje Pelješkog mosta nije samo rezultat potpore EU-a i SAD-a Hrvatskoj, već i kažnjavanje Izetbegovića i BiH.
-Gotovo izvjestan poraz SDA u listopadu pokazat će da Bošnjaci nisu ovce kojima treba čoban s Poljina, nego nacija koja u izazovima budućnosti zna napraviti racionalan izbor. Drugi poraz, ovaj vezan za Pelješki most, nije posljedica neke Izetbegovićeve laži, već krajnjeg odsustva političke inteligencije. Vežući se za Erdoana, kojeg je u više navrata proglasio svemuslimanskim liderom, Izetbegović je Bosnu i Bošnjake osudio na međunarodnu političku izolaciju u onoj mjeri u kojoj je danas turski autoritarni vođa izoliran na Zapadu. Bruxellesu, Bonu, Washingtonu, Parizu i Londonu, s puno žuči secira Izetbegovićevu podaničku politiku ugledni intelektualac Kajtaz.
Je li doista bošnjački vođa Bakir Izetbegović svojom odlukom da sudbinu zemlje i bošnjačkog naroda veže za jedan brutalni sultanski režim Taipa Erdogana, unatoč upozorenjima iz EU-a, SAD-a, Njemačke, Britanije i Francuske, Bošnjake i državu nepovratno isključio iz današnjeg multipolarnog svjetskog poretka i hoće li uspjeti u namjeri da državu BiH pretvori u ideološku i duhovnu pokrajinu Turske pokazat će vrijeme.
Kritičari ne dvoje kako je Bakir Izetbegović bratimeći svoju i Erdoanovu stranku, pokazao kako su mu interesi SDA važniji od države i nacije, pa je „postalo jasno da u lideru SDA čuči običan vlastohlepljivi, a nesposobni provincijalac“.
Međutim, mora se ipak imati na umu da ogroman broj Bošnjaka, zavedenih ili nostalgičnih, naprosto obožava Tursku državu i kontroverznog vođu Taipa Erdogana. Tako da ne treba sa sigurnošću tvrditi kako će „zaluđena i neupućena“ masa prepoznati svu pogibeljnost grljenja Izetbegovića i Erdogana.
Nesporna je dakako činjenica da se unutrar bošnjačkog nacionlanog bića rasplamsala žestoka borba između proeuropskih i proturskih snaga oličenih u vođama dvije najjače bošnjačke stranke SBB-a i SDA, Fahrudinu Radončiću na neupitno zapadnoj i Bakiru Izetbegoviću dokazano istočnoj tračnici.
Izbori su test i za sve druge bošnjačke lijeve i desne opcije koje će se sklapanjem koalicija zapravo konačno odrediti kojim će putem pogurati i bošnjački narod i državu BiH.
Kucnuo je trenutak za konačnu odluku i zato je ogromna uloga i islamske zajednice i reisa Kavazovića koji je dobio jasne zadaće u Washingtonu i koji je Amerikancima i obećao lojlanost jer za Bošnjake većeg i važnijeg prijatelja nema, zaključuje Dnevni list.
