U životu nam se mnogo puta neki izazovi čine nemogućim i zato odustajemo, ali 68-godišnji Zeničanin Anto Šakić prihvatio je sve životne poteškoće i ostvario svoje snove. Olimpijske 1984. godine Šakić je ušao u historiju kao prvi čovjek koji je osvojio drugi najviši vrh Evrope uz pomoć štaka.
Zeničanin Anto Šakić prijateljima i poznanicima poznat je po nadimku Štaka. Nadimak nije dobio zbog toga što je 25. maja 1960. godine, trčeći u školu, usljed udara voza prilikom prelaska pruge ostao bez noge, već po igraču Miri Štaki, jer je i on igrao nogomet.
Nesretan slučaj iz 1960. godine koji je tada desetogodišnjem Anti odredio sudbinu nije prekinuo njegovu želju za životom. Četvrti razred osnovne škole završio je tokom rehabilitacije u Banjoj Luci, a po dolasku kući nastavio je svoje djetinjstvo.
"Bio sam dijete puno života i želje za sportom"
"Vozio sam sličure, tada kada ih skoro niko nije vozio, ja sam bio najbrži u svojoj Donjoj Gračanici kod Zenice i to s jednom nogom. Kasnije sam i skijao, a i kroz druženje s ljudima postao član planinarskog društva i tada je počela moja ljubav prema planinama", govori Šakić u razgovoru za Klix.ba.
Pun energije i sreće u očima dok se prisjeća Titovog maratona, Šakić govori kako je 1978. godine sa štakama pretrčao 80-ak kilometara po iznimno teškim uslovima.
"Sjećam se da je bilo vode do struka, a kiša je padala 24 sata bez prestanka. Od tada pa do rata, a i nakon rata, svake godine sam na Fruškoj gori. Zbog godina više ne učestvujem na dužim maratonima, ali su dionice od 20-30 kilometara i dalje moje omiljene", dodaje Šakić.
Mont Blanc trebao biti samo jedan u nizu osvojenih vrhova
Bavljenje sportom i ljubav prema planinarenju svoj vrhunac je doživjelo olimpijske 1984. godine. Kada su oči svjetske javnosti bile usmjerene ka Sarajevu, oči Ante Šakića bile su usmjere na vrh Mont Blanca.
I prije početka uspona drugi učesnici ekspedicije su ga otpisali, ali Muhamed Gafić i Mehmed Šišić sa Šakićem su činili bh. ekspediciju u osvajanju najvišeg vrha Zapadne Evrope.
"Mont Blanc je tada za mene predstavljao nezamisliv izazov. Čovjek bez noge sanja o vrhu Mont Blanca, zvuči smiješno. Međutim, kada sam čuo da su prijave u toku, odlučio sam se prijaviti. Ljudi koji su me poznavali znali su za moje uspjehe s Igmanskog marša gdje sam bez noge i sa štakama gazio snijeg do struka, a Gafić i Šišić su pristali da budem član ekspedicije. Njih dvojica su vjerovali da ću uspjeti, a ispunili su i svoj cilj jer su prvi koji su čovjeka bez noge izveli na vrh Mont Blanca", govori Šakić u razgovoru za Klix.ba te dodaje:
"Dionica je bila teška i za zdravog čovjeka, a kamoli za mene. Vremenski uvjeti i sreća od velikog su značaja, imali smo problema, bilo je životne opasnosti, ali uspjeli smo".
