Žene vraćaju nadu

.
Da ne spominjem koliko ih je tek prijatnije gledati i slušati nego Skaku

Ženska košarkaška reprezentacija BiH rutinski je u četvrtak pobijedila Belgiju, trećeplasiranu reprezentaciju s Eurobasketa.

Još jednu veličanstvenu partiju pružila je naša Džonkel Džons (Jonquel Jones), koja je imala brutalan učinak od 44 poena i uhvatila 22 skoka, što je ujedno i rekord naše reprezentacije.

Ljubitelji košarke u BiH pamte poslijeratne, možda ne slavne, ali svakako obećavajuće dane bh. basketa, kada je naša zemlja rušila selekcije poput Litvanije ili Hrvatske, a KK Bosna u prepunoj Skenderiji pobjeđivala Zvezdu i Partizan. No, onda je košarka, zajedno s većinom ostalih segmenata bh. društva, krenula u strmoglavi pad - reprezentacija u marginalizaciju, a KK Bosna prema propasti.

Donedavno je rijetko ko mogao očekivati da će košarkaške radosti u ovoj zemlji oživiti žene.

Reprezentacija, koju su tiho i predano gradili selektor Goran Lojo i legendarna Razija Mujanović, na Eurobasketu ove godine pružila je izvanredne partije, osvojivši odlično peto mjesto, što je najbolji uspjeh bilo koje košarkaške selekcije BiH.

Isti dan kada su naše sjajne košarkašice potvrdile da su u samom evropskom vrhu, gradonačelnica Sarajeva sastala se s predsjednikom Francuske Emanuelom Makronom (Emmanuel Macron), koji ju je primio u Jelisejskoj palači. Poređenja radi, član Predsjedništva BiH Željko Komšić jedini „susret“ s Makronom uspio je imati 2019. tako što ga je, tokom pariskog samita, presreo u nekom hodniku.

Osim Makrona, Karić učestalo ima susrete s mnogim važnim ličnostima u svijetu. Kada je Karić imenovana za gradonačelnicu, rijetko ko u BiH je uopće znao za nju. No, njene mnogobrojne aktivnosti u kratkom vremenu pokazuju kako na najbolji način voditi i predstavljati Sarajevo. Da ne spominjemo da po pitanju diplomatije kao gradonačelnica uspijeva imati veću dobrodošlicu kod uglednih lidera nego muškarci koji nam sjede u Predsjedništvu.

Zaključak ove priče je jasan - možda je vrijeme da žene pustimo da povedu. Guramo ih u stranu, ne vidimo ih, a prave čuda kada im se da šansa. Da ne spominjem koliko ih je tek prijatnije gledati i slušati nego Skaku.