Posjetili smo selo Zagorice nadomak Visokog. Žene u ovom selu kažu, one nisu nezaposlene, jer posla ima na pretek. Poručuju, ko radi na selu i danas može lijepo da živi.
Preko 120 duluma zemlje, tri krave, ovce, svinje, kokoške svakodnevna su obaveza Tereze Sesar. Vožnja traktora samo je dio njenih dnevnih aktivnosti.
"Ujutro ustajem u pet sati. Namirim svoje krave, dam brašno, sve što ide. Onda uđem u kuću, pročitam novine. Imamo grupu kuhari, tu sam jer kuvam svašta. Onda ponovo izlazim u osam sati, ovcama nosim brašno, drva nanesem u kuću, i onda je kava u devet sati", priča nam je Tereza Sesar.
Kafu pije sa prijateljicom Slavicom. To je njihov ritual.
"Pijemo kafu, jedno jutro kod mene, jedno jutro kod nje, i moja svekrva nam se priključi kada je i ona kući", kaže Slavica Galić.
Raspoloženu svekrvu Anku zatekli smo u kuhinji.
"Ovo su mi drugarice", kaže Ana Galić kroz smijeh.
Anka danas pravi rezanca-pilav, koji će da nosi rodbini u Austriju. Kaže svi mu se obraduju.
"Volim radit', ali ne volim kopat'. Samo kućne poslove, pletem pape, i eto", dodaje.
Iako u nekada velikom selu Zagorice živi tek nekoliko domaćinstava, trude se da bude živo. Ugodnim ga pričaju naše sagovornice čine dobra domaća hrana, piće i druženje.
"Svaka srijeda naveče, ima nas šest parova, traje 20 godina to druženje, možda i više. I svaka srijeda je kod nekoga", priča nam Slavica za N1.
Teško im pada odlazak ljudi iz sela, posebno njihove djece. Tereza ima dva sina i dvije kćerke.
"Mislim da je lakše djecu na selu odgojiti nego u gradu. Puno je teže ljudima, jer ne mogu djeci zadati neku obavezu. Kod mene su djeca radila, baš su radila", kaže Tereza.
Svi su tokom školovanja napustili Zagorice. Dvoje živi u Austriji, a dvoje u Kiseljaku.
"Moj sin je direktor, ali i danas kad ga nazovem i kažem: 'Sine, sjedno se balira, može li neko doći?, on mene nazove i kaže: 'Dolazim, radim do pet'", dodaje.
Osim radova, u Zagorice se stiže i u vrijeme praznika. Poseban je to izazov za naše sagovornice, ispuniti želje djeci i unucima.
