“Mislili smo da je to vrijeme prošlo“, rekao je Komšić o atmosferi koja dominira zemljom. Riječ „rat“ se otvoreno pominje, o tome piše i njemačka štampa. Kako je naveo Komšić, „spirala zla se ubrzava“.
„Ne možete pobjeći ni od toga, i dođe trenutak da se i sa tim suočite“, dodao je on.
„Ti duhovi prošlosti nikako više da odu na prošlost. Ne samo da moju i stariju generaciju puste na miru, nego i ovu mladu generaciju da puste tih ludačkih, moram reći i bolesnih, velikodržavnih, etničkih i nacionalnih mitova, da nas puste da se posvetimo poslu i životu“, rekao je Komšić u intervjuu za DW u Štutgartu, gdje su se tokom vikenda okupili uspješni ljudi iz BiH koji žive u dijaspori.
U razgovoru Željko Komšić nikoga nije imenovao, ali je odranije poznat njegov stav prema kolegi iz Predsjedništva Miloradu Dodiku i njegovim najavama koraka koji se tumače kao secesionistički. Komšić je pozvao međunarodnu zajednicu da jasno imenuje krivca za razvoj u Bosni i Hercegovini.
„Oni moraju reći ko je taj ko BiH i region gura u haos, nasilje, rat i još krvi, kao da nam toga nije bilo dovoljno. To moraju jasno da kažu. Jer mi nismo svi isti u pogledu toga šta i kako želimo. Neću nikoga da diram, napadam i da nešto otimam, ali isto tako neću dozvoliti da se meni otima komad zemlje. To ne može ni po koju cijenu“, dodao je predsjedavajući Predsjedništva BiH.
“Sve ću učiniti da ne dođe do toga da moram to braniti kao što se branilo krajem prošlog stoljeća. Ali ako me satjeraju uza zid, naravno da će biti isto, jer ne mogu dopustiti da mi neko cijepa i uništava zemlju. Na kraju krajeva, toliko je mrtvih glava, krvi, razaranja, toliko upropaštenih ljudi i porodica da bi se sada mirno moglo preći preko toga u ime bilo čega, pragmatizma, političkih interesa, spoljnih politika velikih, malih i srednjih sila. Dakle, to ne može“, poručio je Komšić.
Omaška jedne generacije Na pitanje DW šta bi kao obični građanin zamjerio samom sebi, Komšić je odgovorio: „Moja generacija je duboko nesretna. Živjeli smo u nečemu što je bio uređen sistem i stabilnost, što je davalo nadu.
Onda smo, ne svojom voljom, gurnuti u rat za koji smo prvo mislili da se nikad neće završiti. A kad se završio, propuštena je prilika da pravimo nešto bolje. Bili smo možda umorni od tih dešavanja i rata, i bilo nam je ugodno u miru.“ „Zaboravili smo da, kad smo državu odbranili, da je onda treba graditi. A to nije jednostavan posao.
To podrazumijeva i dalje ulazak u konflikte, političke, sa onima koji ruše državu, zloupotrebljavaju moć, kradu i prave vas budalama ako ste fin i pristojan čovjek, pokazuju vam da tako ne možete uspjeti u životu“, rekao je Željko Komšić.
“Možda smo kao generacija bili suviše opušteni, uljuljkani, možda smo od međunarodne zajednice očekivali da nam oni naprave državu, ali smo se onda otrijeznili i vidjeli da oni to neće i našli se u situaciji šta sad da radimo. Možda je to naša generacijska greška, kao što kao generacija imamo zaslugu što smo odbranili BiH”, naveo je na kraju razgovora za DW.
