PUTOKAZI MILORADA DODIKA
Široj čitalačkoj publici postaje poznat 2017. Možda od tada datira i zabuna sa brojem napisanih knjiga jer ovo izdanje ima dva naslova, kako je to naveo recenzent Milan Ljepojević: Pobjeda Srpske i Srcem za Srpsku. Obje knjige zapravo su govori koje je Milorad Dodik držao tokom predizbornih skupova SNSD-a godinu ranije, piše Žurnal.info,
– Knjiga prikazuje veliku govorničku energiju predsjednika i državničko ponašanje prema Srpskoj i narodu koji tu živi, prenosi Fokus.ba. Dodik nema pisanih govora i na svakom skupu govori motivisano i na drugačiji način, uz originalne poruke – ocijenio je na promociji 2017. recenzent Franc Sošnja (inače SNSD-ov delegat izabran u Vijeće naroda RS-a krajem 2018.). Dao je Sošnja i prilično neugodno predskazanje:
– U ovoj knjizi predsjednik kroz svoje govore daje putokaz kuda i kako dalje, te šta nas u budućnosti čeka.
Treći recenzent Krsto Grujić, pomoćnik je generalnog sekretara u IT sektoru Vlade RS-a.
Nova knjiga – Borba za Republiku – objavljena je u izdanju Nezavisnih novina.
-Fascinantan je odnos Milorada Dodika, koji iz kampanje u kampanju podiže nivo svog obraćanja, kvalitet svojih govora i jasnoću svog izražavanja, što su građani očigledno prepoznali – rečeno je na promociji u Banjoj Luci početkom jula:
-Borba za republiku počela je 1789. godine za vrijeme Francuske buržoaske revolucije, a u RS ta borba još uvijek traje – istakao je recenzent Milan Ljepojević, savjetnik Milorada Dodika u vrijeme dok je bio predsjednik RS-a.
DEVET KNJIGA JEDNOG AUTORA
Važno je napraviti razliku između knjiga Milorada Dodika i knjiga o Miloradu Dodiku. Apsolutni šampion je Milan Ljepojević, književnik, novinar, recenzent i savjetnik. Autor je čak devet knjiga koje, direktno ili ne, slave Dodikov lik i djelo.
„Nezadovoljstvo naroda, nemoć vlasti“ (2007.), „Oslobađajuća presuda za Dodika“ (2008.), „Reforma policije u BiH“ (2009.), „Dodik čuvar Srpske“ (2010.), „Mediji u službi moćnika“ (2011.), „Udari na Srpsku“ (2013.), „Raskršća pravde i socijaldemokratije“ (2014.), „Izdaja“ (2016.) i najsvježija, iz 2018. – „Referendum, odbrana Srpske“.
Milan Ljepojević je osnivač i urednik časopisa za društvena i politička pitanja „Argumenti“ i predsjednik Udruženja politikologa Republike Srpske. “Argumente” izdaje SNSD, i okuplja, osim ostalih članova i recenzente i autore Dodikovih i knjiga o Dodiku. Sadržaj je besplatan na webu, a u redakciji su i Franc Sošnja i Krsto Grujić. Za decembarski broj 2018. Krsto Grujić sačinio je analizu Istorijska pobjeda SNSD-a:
-U ključnim trenucima za opstanak Republike Srpske, predvođeni liderom stranke i predsjednikom Republike Srpske, Miloradom Dodikom, glasačima je odaslana jasna poruka: Republika Srpska prije svega! – napisat će. Slijedi red statistike, pa Grujićevih impresija.
Milorad Dodik je, kako piše “tvrd orah”, Željka Cvijanović beskompromisna pobjednica sa “impozantnom razlikom” u glasovima nad Vukotom Govedaricom koji nije birao sredstva u “maratonskoj predizbornoj kampanji”. Milorad Dodik je deklasirao svog političkog rivala, i poslao ga u političku istoriju, piše Grujić, uposlenik Vlade RS-a u IT sektoru.
Dodik je, citirat će Emira Kusturicu recenzent Ljepojević, na izborima pobijedio ”prvenstveno svojom inteligencijom i bezgraničnom energijom”.
A 2011. promovisana je i knjiga Zauvijek Srpska – Milorad Dodik, autora Radovana Jovića i Neđe Đevića. Izdavač knjige, “odabranih tekstova u kojima su izneseni stavovi Milorada Dodika”, je Agencija za izučavanje srpskog jezika, tradicije i kulture, edicija Zbivanja i svjedočenja. Predsjednik ANURS-a Rajko Kuzmanović rekao je kako knjiga govori jezikom činjenica, jezikom glavne ličnosti knjige i stvarnosti, “čovjeka velikih vizija i čvrstog karaktera”.
ODABRANI CITATI
Predlažemo materijal za neku narednu knjigu u kojoj bi se sabrali javni istupi Milorada Dodika. Od kratkih afektivnih ispada upućenih uglavnom novinarima, do poruka stranim diplomatama i državama.
Izdvojili smo nekoliko primjera, a materijala ima napretek.
-Vi ste hrpa kretena! Nek se jebe FTV! – na pitanja o šteti u budžetu od nekoliko miliona stotina KM novinarima FTV.
-Snim'me, pička ti materina, pa me pusti u Dnevnik. Jebaću ti majku, je l’ ti jasno! Do sad’ sam te poštovao, mislio sam da treba bit’ korektan. Jebaću ti mater, imam dvije godine, jebaću ti majku! Zdravo! – direktoru BN televizije Vladi Trišiću zbog prenošenja vijesti o Dodikovoj imovini.
-Volio bih da dobiješ pritisak, da ti otkaže srce, I sve ostalo! – Miši Vidoviću (FTV) na pitanje o šteti u budžetu.
-Aj ne seri – gledaocu K3 televizije.
-Avdo Avdić je jedan običan kreten – o novinaru Žurnala.
-Nisi toliko zgodna da te tako dugo gledam. Nisam ja muškarac za tebe – novinarki BN-a.
-Kada vas pogledam shvatim zašto ste stalno negativni, jer vi i ne možete imati ništa pozitivno. Dolazite iz medija koji je takav i naroda koji je takav. Ta jedna morbidna predstava odražava vas i vaš karakter – Gordani Katani, novinarki oslobođenja, na pitanje o bijegu Mileta Radišića.
-Ona je lažljivica koja besramno laže o meni u svojim kolumnama – o Gordani Katani, novinarki Oslobođenja.
-Sa gospodom gospodski, sa ciganima ciganski – uopćena konstatacija.
Šta ćeš ti ovdje? Možeš ići. Ova gospođa ovde je lažljiva i šalje lažne informacije. Tako je poslala putem „Bete“ priču o, recimo, izgradnji zgrade Vlade. Nema nimalo obraza i dođe ovde… nikada se nije izvinula recimo nakon sudskog postupka. Što lažete? I nemojte više ovde da dolazite. Je l’ vam jasno? Brišite odavde! – Ljiljani Kovačević na pres konferenciji.
O postrojavanju četnika u Višegradu: Oni nemaju nikakav uticaj, jedna grupa ljudi se obuče na taj dan i stoji tamo. Ali ja podržavam njihovo pravo da se okupe i obilježe.
O SAD-u: Kako to Amerikanci rade? Po sistemu da su prvo ljubazni, pokušaju da te dobiju. Ako ne dobiju onda nekom dodatnom argumentacijom u kojoj već postoji pojačani naglasak, ali to ne traje dugo. Onda u trećoj fazi prijete. “Dobrodošli gospodine predsjedniče, mi veoma poštujemo to što vi radite, vi ste napravili dobre rezultate. Imamo danas važne teme na dnevnom redu”, mi sjednemo, i ja kažem: “Ja neću”. Onda kaže: “Gospodine predsjedniče, ovo je od najvišeg nacionalnog interesa Sjedinjenih Američkih Država da se ovo prihvati.” Ja kažem: “Od nacionalnog interesa Srba nije.” On kaže: “Mene ne zanima vaš nacionalni interes, gospodine predsjedniče.” A ja kažem: “Ni mene ne zanima vaš nacionalni interes, i ako to očekujete od mene, nećete to dobiti”. A on onda ljutit pita mene: “A šta ti hoćeš?” A ja kažem: “Hoću da idem kući konačno.”
U Beogradu: Kad dođem u Beograd pa me pitaju: “Šta ima u Bosni?” Odmah me neki žmarci prođu i pravite mi neugodu. Nemojte, evo javno kažem, ja dolazim iz RS i mene Bosna ne zanima. Bosanski identit nije moj identitet. Ne dolazim iz BiH.
O Srebrenici: Od Srebrenice pokušavaju da naprave mit. A taj narod (Bošnjaci), nema ni svoj jezik, nema ni svoje pismo. Nema naroda bez mita, nema naroda bez identifikacije. Nema istoriju, i neko je od toga pokušao da napravi mit (Srebrenica) koji bi okupljao taj narod oko nečega, a to je nejčešće stradanje. To je priča o mitu koji je poslužio da ojača identitet Bošnjaka.
O Britancima: Britanska vlada je predložila Savjetu bezbjednosti rezoluciju da se Srbi odrede kao genocidan narod. Onaj narod koji je na početku vijeka izgubio 30 posto populacije, 50 posto muškog življa. Narod koji je preko million žrtava imao u Drugom svjetskom ratu. I mi genocidni? Pa to je zaista ponižavajuće.
-Što niste Nijemce proglasili genocidnim kad ste toliko jaki? Nego ste našli na nama se iživljavati. Svakog Britanca koji dođe na sastanak ja posmatram kroz tu prizmu kako su hjeli mom narodu da nametnu tu etiketu genocida.
-Oni ne mogu da drže predavanja ovdje imajući u vidu da su veliki neprijatelji Srba na ovim prostorima. Kada se raspadala Otomanska imperija isti ti Britanci, putem projekta koji je napisao njihov ministar, da se ni po koju cijenu ne smiju dozvoliti da se konsoliduju i umnože Srbi i da naprave srpsku zemlju gdje se oni nalaze. Zato mi danas i jesmo podijeljeni. Sve i jedan ambasador koji dolazi ovdje uči tu priču i njegova politika jeste da Srbi ne smiju da iznesu svoj stav jer je još tada rečeno da ne smije se dozvoliti jaka Srbija.
O pritisku: Kada odete da pregovarate o nekim važnim pitanjima smjeste vas naprimjer u Butmir. A tamo NATO. I ja odem u toalet a iza mene američki vojnik sa puškom. I ti sad… je li to pritisak? I atmosfera je vrsta pritiska.
O NATO-u: Pitali su me ima li ikakve šanse da RS pristane na NATO? Rekao sam ima – da nas pustite da budemo nezavisna država. Fer ponuda.
O običnom čovjeku: Kad sretnem običnog čovjeka vidim da teško živi i teško radi. Opazim dlanove koji su grubi. Pitam ga – Kako si? On kaže: “Odlično, samo ne daj Republiku Srpsku.”
