Tužna vijest jučer je pogodila nogometni svijet. Preminuo je legendarni Miroslav Ćiro Blažević. Blažević je nakon dugogodišnje borbe sa karcinomom izgubio bitku u 88. godini, a brojni poznati su se danas oprostili od njega. Voljeli su ga, poštovali i cijenili, a danas je trebao proslaviti 89. rođendan. Međutim, mnogi se pitaju zbog čega nadimak Ćiro?
Zbog čega nadimak Ćiro?
Miroslava Blaževića svi su zvali Ćiro, a samo rijetki znaju kako je dobio taj nadimak.
Njegova majka nije voljela taj nadimak i tražila je od drugih da ga tako ne zovu, jer mu je dat kako bi se šalili sa njim. Naime, na jednoj dječijoj predstavi glavni lik je bio lutak Ćiro.
Govorio je isto kao mali Miroslav koji je tada imao govornu manu. Kada je preuzeo Dinamo svi su ga zvali Blaž, te je on brzo majci javio da ga više niko neće zvati Ćiro. Sve se brzo promijenilo. U svom Travniku su mu ljudi počeli skandirati “Ćiro, Ćiro“ i sve ostalo je historija.
Nije Miroslav želio da se to promijeni, mnogo je volio svoj Travnik i svoju raju.
Ostala je upamćena i njegova legendarna izjava.
“Pa da su Capello ili Mourinho rođeni u Travniku, došli bi do Turbeta (mjesto pored Travnika). Neka oni odu iz Travnika do vrha nogometa, ma daj“, govorio je Ćiro.
Govorio je da je ponosan što je Hrvat i Bosanac.
Blažević je rođen 10. februara 1935. godine. Ostat će upamćen po svom “bez dlake na jeziku” govoru te brojnim anegdotama. Kako navodi Sportsport.ba, nikad nije krio svoju ljubav prema Bosni i Hercegovini zbog čega je bio posebno voljen i poštovan.
Fudbalsku karijeru je prekinuo u 31. godini, a prve trenerske angažmane je imao u Švicarskoj gdje je bio i selektor te zemlje.
Život legendarnog trenera
Nakon što je preuzeo Rijeku 1979. godine s kojom je dogurao do četvrtfinala tadašnjeg Kupa Kupova, uslijedio je dolazak u Dinamo.
Bio je glavni kreator čuvene Dinamove generacije koja je 1982. godine nakon 24 godine čekanja uspjela osvojiti titulu prvaka. Poslije je taj trofej opisao kao najveći uspjeh u karijeri.
Zenit tenerske karijere svakako je doživio na Mundijalu u Francuskoj 1998. godine gdje je reprezentaciju Hrvatske odveo do trećeg mjesta.
Od brojnih klubova na čijoj klupi je sjedio ljubiteljima bh. fudbala je ostat će u sjećanju i njegov angažman u Slobodi iz Tuzle s kojom je izborio povratak u Premijer ligu 2014. godine.
Ljubitelji fudbala će ga pamtiti po njegovom umiljatom načinu izražavanja uz dodatak sočnih psovki. Bio je veliki trener i motivator zbog čega su njegovi igrači bili spremni uraditi sve za njega.
