Kako se može iščitati iz papira koje je na internet postavio Nacionalni arhiv SAD, zvanični London bio je 1993. godine u panici da bi novoizabrani američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton) mogao upasti u žestoku svađu s premijerom Džonom Mejdžorom (John Major), te smatrao da se mora djelovati i nastojati približiti pozicije dvije države, ali i drugih saveznika.
Stavovi Kanade
U arhivskim materijalima navodi se da Velika Britanija, kao i ostatak tadašnje Evropske zajednice, smatra da se embargo na isporuku oružja državama bivše Jugoslavije mora poštivati, dok SAD, ali i Kanada, sve jače ističu da je to nepravedna odluka koja ide naruku Srbiji.
I ne samo to, zvanični Vašington sve je glasnije tražio i da se Srbija i Crna Gora, kao agresori na susjedne države, trebaju kažnjavati bombardiranjima te da posebno na meti moraju biti veliki magacini oružja i opreme koja je ostala iz vremena JNA.
Lični Mejdžorov sekretar Roderik Lin (Roderic Lyne) u jednom od dokumenata navodi da je upravo imao sastanak s američkim ambasadorom u Londonu Rejmondom Zejcom (Raymond Seitz), kojem je prenio zvanični stav Londona da su vrlo uznemireni i nesretni tvrdnjama ne samo u američkim medijima da "Britanci sprečavaju Amerikance i svijet da urade prave stvari u Jugoslaviji".
Izvojevana pobjeda
U još nekim dokumentima vidi se razmjena pisama i telegrama između Vašingtona i Londona u kojima se s jedne strane zahtijevaju odlučne akcije protiv bosanskih Srba, dok se, s druge, tome vlada s Mejdžorom protivi.
- U konačnici, politika SAD izvojevala je pobjedu i jasno stavila do znanja da je Evropa, ne samo Velika Britanija, uradila malo ili ništa da zaštititi muslimanske civile - ističe se u jednom od objavljenih dokumenata.
To je otvorilo put za zračne udare NATO-a u BiH 1995. godine, ali su oni došli prekasno. Posebno se to ističe u izvještajima koji se tiču genocida u Srebrenici.
Vojno potisnuti bosanske Srbe
U brojnim dokumentima može se naći i nekoliko telegrama žučne rasprave između Londona i Vašingtona. Zvaničnici Mejdžorove vlade bili su kategorički protiv plana SAD s kraja 1993. godine da se bosanski Srbi vojno potisnu sa znatnog dijela teritorije BiH koju su osvojili.
Ipak, Klintonova administracija na kraju 1993. odustala je od realizacije pripremljenih planova da se vlasti u Sarajevu izdašno vojno pomognu u povratku izgubljenih teritorija. Tek djelić tog plana realiziran je u drugoj polovini 1995., kada je u sklopu ofanziva Hrvatske vojske oslobođen veliki dio Hrvatske te određene teritorije u BiH.
