Stanovnicima Upsale poručeno je da izbjegavaju javni prijevoz i ne druže se sa ljudima sa kojima ne žive. U gradskim autobusima osvanuli su plakati kojima se putnicima poručuje da uđu “samo ako stvarno moraju”. Na kantama za smeće stoje natpisi “Opasnost nije gotova”.
Mjere uvedene u Upsali teško da se razlikuju od onih uvedenim u drugim gradovima širom Evrope. Ali ono što izdvaja Upsalu od Manchestera ili Brisela ili Pariza je što je sve na dobrovoljnoj bazi.
Kao i u prvom valu koronavirusa, kada je Švedska usvojila opušteni način borbe protiv COVID-19, sa otvorenim školama, granicama, firmama, sada sa drugim valom epidemije, taj njihov pristup koriste i lokalne zajednice.
Upsali ne postoje policajci koji kontrolišu upotrebu javnog saobraćaja. Prodavnice i restorani su otvoreni za sve. Nema zabrana druženja. Zvaničnici samo govore ljudima šta ne bi trebalo da rade i nadaju se da će oni dobrovoljno to prihvatiti. Švedska i dalje ostaje jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja ne preporučuje nošenje maski jer smatra da maske nude lažni osjećaj sigurnost i potkopavaju napore za fizičkom distancom.
Za Šveđane i sve one koji će pomno pratiti šta se dešava u ovoj skandinavskoj zemlji, postavlja se pitanje da li će pristup pozivanja građana da preuzmu odgovornost za sebe “upaliti” i preokrenuti negativni trend rasta broja zaraženih, kakav je registrovan u Upsali gdje je u protekle dvije sedmice broj hospitalizovanih zbog korone sa četiri porastao na 33 pacijenta.
“Ovo je prvi put da koristimo ove preporuke i sada ćemo videti koliko su efikasne”, rekao je glavni švedski epidemiolog Anders Tegnell.
Švedski pristup ovog proljeća podijelio je javnost i stručnjake. Opiranje zatvaranju dozvolilo je virusu da se proširi i na staračke domove gdje je više od 5.500 korisnika preminulo, mnogo više nego u susjednim zemljama. Vlada je nedavno ukinula svoju posebnu preporuku za izolaciju starijih od 70 i rizičnih grupa koja je bila na snazi od aprila iz straha da su bili previše izolovani, zbog čega bi mogli da postanu depresivni i usamljeni.
Švedske vlasti su više puta navele da je njihova strategija izabrana za “maraton, a ne sprint”.
Stručnjaci vjeruju da manje drakonski pristup Švedske može da bude od koristi kako za mentalno zdravlje ljudi tako i u obrazovanju. Švedski političari smatraju da građani koji imaju veči osjećaj kontrole prilježnije i duže poštovati preporuke.
