Sudski dosjei pokazuju kako je Pol Manafort nastavio komunicirati s Trampovim advokatima u doba kada je trebao aurađivati sa specijalnim istražiteljem. Navodni je dao tajne informacije vezane uz ankete i raspravljao o ugovoru između Ukrajine s Konstantinom Kilimnikom tokom kampanje.
Rudi V. Đulijani čak i priznaje (na neki način) da je Trampovo osoblje možda sarađivalo s Rusima iako Tramp nije, no onda, saradnja nije zločin (ili tako nešto).
Dok ured specijalnog istražitelja, u potezu bez presedana, sumnja u BuzzFeed članak o navodnim dokazima Trampovog krivokletstva, Koen je dao dokaze da je Tramp nastavio "gurati" Trump Tower poslovni dogovor tokom 2016. godine.
Trampove šanse za drugi mandat smanjuju se s malo nade da će mu se imidž poboljšati. Kako smo došli ovdje gdje jesmo, piše Washington Post.
Prvo, specijalni istražitelj Robert S. Mueller III svoj posao radi metodički, tajno i vrlo efikasno, samo nižući svjedoke. Uprkos napada od strane Trampa on uživa povjerenje većine Amerikanaca.
Pew Research centar izvještava kako "većina (55 odsto) ostaje uvjerena u to da Robert Miler radi poštenu istragu u rusko uplitanje u izbore 2016."
Povjerenje u Milera je ostalo stalno i trajno tokom protekle godine, i više je onih koji vjeruju da će Miler napraviti poštenu istragu negoli da će Tramp biti pošten prema toj istrazi.
Rezultati iste ankete pokazuju kako javno pouzdanje u Trampa nastavlja padati.
"Većina javnosti (58 posto) kaže kako vjeruju što Tramp kaže manje no što su vjerovali prethodnim predsjednicima dok su bili u uredu", kaže Pew Research Center.
"Samo 26 odsto kaže da Trampu vjeruju više no li bivšim predsjednicima, dok 14 odsto kaže kako Trampovoj retorici vjeruju jednako kao i prošlim predsjednicima".
Što dublje Miler kopa, dolazi do groznijih informacija. Trampovo konstantno laganje do sada je postiglo samo da se sve dublje i dublje implicira i da se pokaže koliko zapravo opstruiše istragu. Što Miler kaže i napravi je najvažnije i ima najviše težine. Što uošte nije važno. Bilo šta što kaže Đulijani.
Iako šef većine u Senatu, Republikanac Mič Mekonel i dalje odbija postaviti zakone koji bi zaštitili Milera, Republikanci i Demokrati - čak i njegov javni pravobranilac - tvrde kako Tramp ne može dati otkaz Mileru bez da time samog sebe ne približi opozivu. Miler mora ostati na mjestu, a on najviše radi na erodiranju Trampove moći.
Drugo, Trampova "obraćaj-se-baz"i strategija je greška s nevjeroVatnim posljedicama. Naravno, oko 30 odsto elektorata vjerovati će svemu što predsjednik kaže, nezavisno o tome koliko je apsurdno. Tramp kult i njegovi sljedbenici sada su izolirani od svega ostalog.
Taktika "samo baza" s predsjednikom koji trabunja i vrijeđa i koji nije učinio ništa za "zaboravljenog, malog čovjeka" i koji se što više odmaknuo od na fakultetu obrazovanih glasača (dijelom radi svojeg rasizma i odbijanja stvarnosti), žena i glasača iz "predgrađa" predao je Zastupnički dom u ruke Demokrata.
Izbori su samo prebacili moć da se istražuje Trump, i dodatno se osnažila Pelosi, njegova jedina prava politička opozicija i neprijateljica s kojom se ikada morao suočiti.
Uspjela ga je izmanevrisati u poziciju u kojoj je sada, s vrlo nepopularnim i štetnim "gašenjem" vlade. Kada mu je odbila "ustupiti pozornicu" za obraćanje naciji, on je neodgovorno "procurio" detalje o njezinoj posjeti trupama u Avganistanu. Nikada Tramp nije izgledao manje predsjednički i jadnije. Jedna greška povlači drugu i kreće politička spirala smrti.
Treće, u centru skandala, većina predsjednika može imidž spašavati svojom ulogom arhitekta spoljne politike kako bi održali auru moći. Trampova vanjska politika, na stranu što je sluga Rusije, je okarakterizirana kao haotična i potpuno ne-efikasna. Od njegovih trgovačkih ratova koji škode američkom zemljoradniku i biznisima, preko neodgovornog povlačenja iz Sirije, do prijetnji NATO, pa sve do ulizivanja sjevernokorejskom tiraninu Kim Džong Unu, Trumpova je vanjska politika još jedan metak u nogu njegove reputacije i autoriteta.
Ako je Nikson tokom Watergatea preživljavao radi uspjeha na vanjskopolitičkom polju (Kina), Trampova postignuća samo su dodatan poticaj da ga se makne iz Bijele kuće. Treba ga se riješiti prije no što napravi još štete.
Četvrto, njegov je narcisizam, inkompetencija i loše odluke, piše Washington Post, samo uspio u tome da potjera svakog savjetnika s trunčicom zdravog razuma, iskustva i uticaja. Nema mu ko pomoći kad zapne. Nema Džima Mattisa da uvjeri saveznike da je sve u redu nakon što Trampova retorika pohara, nema Gerija Kona da mu kaže zašto su tarife loše. Okružen je ljudima koji mu na sve kažu "da", žutokljuncima iz porodice i ulizicama. Tramp, koji je sam sebi najveći neprijatelj, ima sve više loših dana.
I na kraju, primarni izazov koji je Trampu nekoć bio nezamisliv. Koliko god se Republikanci držali Trampa pred Demokratima i napadima medija, žele drugog kandidata za prvi krug sljedećih izbora. Dakle ne žele sjedećeg predsjednika da bude lice Republikanske stranke. Najnovija NPR-PBS NewsHour-Marist anketa kaže kako 43 odsto Republikanaca želi novo lice, a samo 46 odsto ne želi. Druga inauguracija popularnog, anti-Tramp guvernera Larija Hogana znak je kako bi se on mogao kandidovati, a to bi moglo pokrenuti lavinu potpore.
To ne znači, piše autor, da je ovo predviđanje da će Tramp biti maknut ili natjeran da da ostavku. Republikanci u svojoj predanosti ostaju ovce. Međutim, sve je jasnije kako neće biti prvi izbor za sljedeće izbore.
Ako nekim čudom i uđe u drugi krug, biti će "izubijan" više no bilo koji predsjednik od Džeralda Forda. Sve više 2020. i izbori koje ona donosi nalikuju na post-Watergate izbore iz 1976. godine. A sada zamislite da je Nikson tada još bio predsjednik, prenosi Express.
