Politički establišment i Kongres su prisiljavali predsjednika da se pozabavi ključnim vanjskopolitičkim izazovima, od Rusije do Saudijske Arabije ali Trump je imao asa u rukavu u vezi Sirije. On je potvrdio svoju izvršnu vlast kod kuće efikasno se pomjerajući da ograniči američku moć u inozemstvu.
Sada je planirano da se 2.000 američkih vojnika povuku iz sjeverne Sirije u narednih 100 dana, ostavljajući iza sebe mnogo nesigurnosti i za saveznike i za neprijatelje.
Šta nam ovo govori o Trumpovoj administraciji?
Nema jednostavnog objašnjenja za tajming i rezon ove odluke. Neki smatraju da Trump koristi ovo kao distrakciju od svojih pravnih problema u SAD-u ili da je na njega utjecao telefonski poziv sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom prošli petak. Drugi smatraju da je u toku pravljenje velikog sporazuma u Siriji i da je SAD prodao svoje kurdske partnere.
Nagađanja na stranu, Trump priča o povlačenju već neko vrijeme jer ne vidi nikakvu finansijsku ili stratešku vrijednost u držanju američkih snaga u Siriji. U martu prošle godine, predsjednik je ležerno najavio tokom skupa da će američke snage „otići iz Sirije, veoma brzo“.
Pentagon i State Department potom su udružili nastojanja da ubijede glavnog komandanta da SAD mora ostati, ali u aprilu je dao vojsci šest mjeseci da završi posao protiv grupe Islamska država u Iraku i Levantu (ISIL, poznat i kao ISIS). Ranije ovog mjeseca, Sirijske demokratske snage (SDF) koje predvode Kurdi a podržava SAD, zauzele su grad Hajin, posljednje urbano područje koje kontroliše ISIL. Iako je ISIL i dalje prijetnja, Trump vjeruje da je neophodno vrijeme dato vojsci dovoljno i da američki vojnici trebaju doći kući.
Njegova odluka je indikacija koliko je otuđen Trump postao od svog tima za nacionalnu sigurnost. U proteklih nekoliko mjeseci, konzervativno krilo njegove administracije koje predvodi savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i vojno krilo koje predvodi ministar odbrane James Mattis [koji je u međuvremenu podnio ostavku] dali su različite argumente za držanje američkih snaga u Siriji.
Bolton, koji je mjesecima zagovarao ideju širenja američke misije u Siriji da se odvrati Iran, sada nema apsolutno ništa da pokaže za to. On je uspio ubijediti Trumpa u septembru da pristane na neograničenu američku ulogu u Siriji. Međutim njegova ideja „arapskog NATO-a“ očekivano nije bila održiva i Saudijska Arabija se čini neentuzijastičnom o finansiranju dugoročnog američkog prisustva u sjevernoj Siriji.
Nepovjerenje između Bijele kuće i vojske
Mattis, s druge strane, je upozoravao na Boltonov avanturizam koji bi mogao nositi rizik konfrontacije sa Iranom i umjesto tog se zalagao za to da SAD treba ostati u Siriji da se suprotstavi ISIL-u i lobira za put prema rješenju konflikta. Ali i on je izgleda postao više izoliran u Trumpovoj administraciji, posebno nakon što je izgubio ključnog saveznika sa ostavkom šefa osoblja u Bijeloj kući Johna Kellyja.
Trumpova odluka da se povuče iz Sirije mogla bi proširiti nepovjerenje između Bijele kuće i vojske, što bi moglo imati posljedice u drugim ratnim zonama kao što je Afganistan, gdje predsjednik također vjeruje da bi američko povlačenje trebalo biti neminovno.
Odluke o ratu i miru tipično Bijela kuća najavljuje u konsultaciji sa ključnim agencijama i Kongresom, ali način na koji je ova odluka organizirana odražava duboku podjelu u Washingtonu po ovom pitanju. Moguće ostavke od Trumpove administracije mogle bi biti najavljene u narednim danima, sedmicama i mjesecima kao rezultat te odluke.
Važno je istaknuti da je američka politika o Siriji bila dramatično loša u proteklih sedam godina i Trump je možda izveo iz tog jada. Balansirajući čin između Turske i Kurda nije postigao nužne dugoročne uslove za stabilnost u sjevernoj Siriji.
Washington ne može sklopiti sporazum niti se suprotstaviti Moskvi u Siriji niti se čini uključenim u poboljšanje političkog procesa koji predvodi UN. Novi američki izaslanik za Siriju James Jeffrey nedavno je doprinio konfuziji američke politike izjavom da američka administracija želi promjenu u sirijskom režimu a ne promjenu režima. Kako je Bijela kuća prećutno odobrila, predsjednik Bashar al-Assad ostao je na vlasti do narednih sirijskih predsjedničkih izbora 2021, američki plan u Siriji pomjerio se na pokušaj da se unazadi i poremeti ruski plan.
Neki američki zvaničnici i dalje vjeruju da SAD može igrati odlučujuću ulogu u situaciju u Siriji i ostati u poricanju o ograničenjima američke moći na Bliskom istoku. Prisutne su i puste želje da bi Trump ponovo mogao promijeniti mišljenje u vezi Sirije nakon slušanja svojih savjetnika, ali izgleda da ovoga puta nije tako.
Šta ovo znači za druge igrače u Siriji?
Bez obzira ostala Trumpova odluka ili ne, reputacija njegove administracije će vjerovatno trpjeti, jer je saveznici širom svijeta sve više doživljavaju kao nestalnu i nepouzdanu. Činjenica da SAD iznevjerava svoje kurdske saveznike će otežati drugim snagama na Bliskom istoku da mu vjeruju.
Vrijedi spomenuti da 2000 američkih vojnika u Siriji nemaju borbenu ulogu i povlačenje njih ne znači da će SAD izgubiti sposobnost da pokreće zračne napade kada su potrebni. Ali simbolika povlačenja je značajna kada je u pitanju snaga američke posvećenosti u Siriji.
Istovremeno, najočitiji korisnici Trumpovih odluka mogu se suočiti sa nepredviđenim teškoćama, kao rezultat američkog povlačenja. Trumpov potez prebacuje teret razrješenja situacije u sjevernoj Siriji na Rusiju i Tursku, što bi moglo dovesti do napuknuća u njihovom savezu dok se bore da popune vakuum koji je ostavio SAD.
SDF će se vjerovatno primaknuti Rusiji sada i proširiti svoj angažman sa Damaskom, potencijalno predajući granične položaje na turskoj granici sirijskom režimu kao način da se uspostavi tampon zona protiv mogućih turskih upada.
Što se tiče Irana, američko povlačenje iz Sirije moglo bi oslabiti njen argument za otvoreni ostanak u državi. A Trumpova administracija mogla bi i dalje sklopiti sporazum sa Rusijom da umanji iransko prisustvo u Siriji.
Trumpova administracija ima dosta tog za objasniti u narednim sedmicama u vezi vremenske skale ovog povlačenja i šta američki saveznici trebaju očekivati od napretka. Neizbježno američko povlačenje bez postavljanja nužnih uslova može dovesti do negativne reakcije ili u najgorem scenariju – otvorene konfrontacije između turskih i kurdskih snaga.
SAD nije imala strategiju kako ostati u Siriji, sada je jasno da nema strategiju kako da ode.
