Vijest da je Dragan Mektić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, u četvrtak, 23. agustam, boravio u službenoj posjeti Krajini, prošla je tiho i gotovo nezapaženo, a glavni razlog toga je njegov odnos prema medijima koje, inače, "mnogo" voli, i pred kojima voli pozirati i davati izjave stoljeća koje, osim što nekim kolegama dobro dođu da popune radni dan, nisu nikada proizvele ništa.
Dakle, Mektić je jučer posjetio tri grada u Krajini. Najprije se sastao sa ministrom unutrašnjih poslova USK-a Anelom Ramićem i v.d. policijskim komesarom Šerom Družićem, nakon toga je zajedno sa šefom misije Međunarodne organizacije za migracije Peterom Van der Auweraertom obišao prihvatni centar Sedra kod Cazina i na kraju dana posjetio i Veliku Kladušu gdje je sa članovima Općinskog vijeća razgovarao o smještaju migranata koji se trenutno nalaze u šatorskom naselju u toj općini.
Vijest da ministar Mektić nije želio medije u svojoj blizini, odjeknula je Krajinom i izazvala brojne negativne reakcije lokalnih portala, ali i građana. Takav neprofesionalan odnos ministra državne sigurnosti nije smio da se desi. Posebno zbog činjenice da od 11.376 migranata koliko ih je od početka godine registrirano da je ušlo u Bosnu i Hercegovinu, polovina njih je završila u Krajini.
Očito da Mektić nema odgovore na sve zahtjevnija i kompliciranija pitanja novinara o rješenju ove krize i vremenskom roku u kojem će se ona okončati, te je odlučio da im vješto, poput junaka holivudskih filmova, umakne i nestane.
Kad ne znaš šta bi rekao, uvijek je najbolji izbor pobjeći bestraga. Mektić očigledno krije neke bolne istine s kojima ne smije i ne može suočiti krajišku javnost, poput one da je Republika Srpska planski propustala migrante na dijelu granice BiH kojeg kontrolišu njeni policajci, te da službeno Sarajevo također nije čisto u svim tim političkim i interesno-ekonomskim igrama i igricama.
Zato je ministar Mektić odlučio - ili su to drugi za njega uradili - da je najbolje da ne staje pred kamere.
Ni ljudi u crnom iz OIM-a nisu baš jasni u svemu ovome, i zašto cijelu krivicu prebacuju na leđa novinara koji su najčasniji servis u ovoj državi, s jedne strane. A s druge strane, isti njihovi nalogodavic ili ti međunarodna zajednica i međunarodni - strani faktori u Bosni i Hercegovini sponzoriraju pojedine medije da se bore protiv kriminala, politički malverzacija i ostalih nečasni rabota dok u ovom slučaju novinarima poturaju krivicu.
