U Bosni i Hercegovini i šire 11. juli je postao sinonim za Srebrenicu. Prije dvadeset i šest godina, snage bosanskih Srba predvođene Ratkom Mladićem zauzele su UN-ovu proglašenu sigurnu zonu Srebrenice. Ono što je uslijedilo su masovna pogubljenja bošnjačkih muškaraca i dječaka, silovanja bošnjačkih žena i deportacije. Zlodjela počinjena u Srebrenici i okolini bila su najbrutalnija faza troipogodišnjeg genocida koji su snage bosanskih Srba vršile nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine.
Svake godine 11. jula Bošnjaci obilježavaju Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Domaći i međunarodni uglednici odaju počast i obećavaju da se Srebrenica više nikada neće ponoviti. Posmrtni ostaci žrtava pronađeni u masovnim grobnicama pokopani su u Memorijalnom centru u Srebrenici. Ovog 11. jula, ukopani su posmrtni ostaci devetnaest žrtava genocida.
Mladićevom konačnom presudom prošlog mjeseca, kompletno najviše rukovodstvo pobunjenika bosanskih Srba s početka 1990-ih sada je proglašeno krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Uprkos ogromnim dokazima o genocidu, presudama međunarodnih sudova i historijskim studijama međunarodnih naučnika, politička elita Republike Srpske, uključujući i navodno umjerenu opoziciju uključeni su u poricanje genocida, pa čak i u njegovu glorifikaciju.
Suzbijanje trenda poricanja genocida zadatak je bh. i međunarodnih naučnika, aktivista i političara. Jedna od mogućnosti je udvostručavanje napora usmjerenih na međunarodno obilježavanje genocida. Međunarodnom komemoracijom istina o genocidu u Bosni dodatno će se kodificirati.
Međunarodna komemoracija poprimila je različite oblike tokom posljednje dvije decenije. Posebno su važne zakonodavne rezolucije, proglašavanja 11. jula kao Dana sjećanja na Srebrenicu u zemljama širom svijeta i komemorativni događaji 11. jula.
Brojni parlamenti usvojili su rezolucije u znak sjećanja na Srebrenicu. U Sjedinjenim Američkim Državama su 2005. godine Senat i Predstavnički dom usvojili značajne rezolucije u kojima su potvrdili genocid u BiH. Evropski parlament usvojio je rezolucije o Srebrenici 2005. i 2009. godine. Nekoliko parlamenata, uključujući i one u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Australiji i na Kosovu, usvojilo je rezolucije o Srebrenici. Iako je ovo značajno, vrlo je važno da se ovaj trend nastavi i da se zakonodavne rezolucije usvoje u parlamentima velikih i regionalnih sila, kao i u svim državama članicama NATO-a i Evropske unije.
Pored usvajanja zakonodavnih rezolucija, važno je i da se 11. juli u zemljama izvan Balkana proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu. To je učinilo nekoliko američkih saveznih država i gradova sa značajnim stanovništvom bh. porijekla. Na taj način ove države i gradovi održavaju u životu sjećanje na genocid daleko izvan granica BiH. Kao što pokazuje američki primjer, nacionalna zakonodavstva mogu donositi takve odluke, ali isto tako i drugi nivoi vlasti, poput država, gradova i naselja. Drugim riječima, gradska vijeća i gradonačelnici u prijateljskim zemljama, uključujući i one sa značajnim stanovništvom porijeklom iz BiH, ne trebaju čekati da državni nivo zakonodavstva 11. juli proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu već to mogu i učiniti na drugim nivoima vlasti.
Brojni gradovi i mjesta izvan BiH održavali su komemorativne događaje povodom 11. jula tokom proteklih godina. Ovi gradovi u SAD-u i zapadnoj Evropi obično imaju brojnu bh. dijasporu. Gradovi u Turskoj takođe su održali komemoracije u znak sjećanja na Srebrenicu. Ovo je vrlo pozitivan razvoj i treba uložiti napore da se to proširi i na druge gradove.
Usvajanje rezolucija u nacionalnim parlamentima, proglašenje 11. jula Danom sjećanja na Srebrenicu i održavanje godišnjih događaja 11. jula u znak sjećanja na genocid u BiH, trebale bi učiniti velike i regionalne sile, kao i sve države članice NATO-a i Evropske unije. Ove komemorativne prakse održaće sjećanje na genocid te istovremeno minimizirati uticaj onih koji ga poriču.
