Da taj zakon treba mijenjati svi se slažu, ali kompromis se ne nazire, a pravne zavrzlame pokazuju da u cijelom procesu postoji niz paradoksa.
Čekajući Schmidta
Sve su glasnije priče i najave da će visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuti političke odredbe izmjena izbornog zakona koje su kamen spoticanja godinama, jer domaći politički akteri ni nakon velikog broja pokušaja nisu pronašli kompromis.
Nakon što je krajem jula nametnuo tehničke izmjene koje bi trebale poboljšati integritet izbornog procesa, Schmidt je o daljim akcijama govorio za Federalnu televiziju. Tom prilikom je kazao da je spreman nametnuti i ključne političke odredbe. Naglasio je da je presudu Ustavnog suda BiH u predmetu "Božo Ljubić" pročitao barem deset puta te da je siguran da ju je razumio.
Upravo se suština krije u navedenoj presudi koju je sud izrekao 1. decembra 2016. godine. Tada je Ustavni sud član Izbornog zakona BiH prema kojem se u Dom naroda FBiH bira minimalno po jedan predstavnik iz svakog konstitutivnog naroda, proglasio neustavnim. U obrazloženju presude Ustavni sud BiH se poziva i na Ustav FBiH, međutim državni ustavni sud tada, a ni kasnije nikada nije osporio odredbu Ustava FBiH koja glasi da se u Dom naroda FBiH bira po jedan predstavnik iz svakog konstitutivnog naroda, ukoliko je takav izabran.
Šta je suština?
Tu dolazimo do suštine. U Izbornom zakonu BiH, članu koji je proglašen neustavnim stoji konkretna odredba da se iz svake kantonalne skupštine bira po jedan predstavnik svakog konstitutivnog naroda. Međutim, u Ustavu FBiH je navedena uslovna odredba. To znači da se bira po jedan predstavnik svakog konstitutivnog naroda, ukoliko je takav izabran. Dakle, ukoliko nije izabran neće ni biti delegiran u Dom naroda.
Politička praksa je pokazala da u tom segmentu postoje zloupotrebe te da se pojedinci izjašnjavaju kao pripadnici nekog konstitutivnog naroda, jer su procijenili da im je to način da budu izabrani u Dom naroda. I kritika ka tome je opravdana, međutim treba imati na umu slobodu i pravo svakoga da se izjasni kako želi te činjenicu da navedena odredba Ustava FBiH nikada nije osporena.
Zašto je Borjana Krišto povukla svoju apelaciju
Suština kritika HDZ-a i generalno hrvatskih političkih predstavnika u kontekstu presude u predmetu "Božo Ljubić zasniva se na obrazloženju presude, a ne na meritumu. A sa pravne tačke gledišta meritum je osnova. U meritumu presude Ustavni sud BiH nije osporio tačku Ustava FBiH, na koju se poziva u obrazloženju.
Toga su bili svjesni i u HDZ-u pa su nedugo nakon presude 2016. godine pripremili novu apelaciju. Borjana Krišto je Ustavnom sudu BiH poslala na ocjenu ustavnosti tačku Ustava FBiH u dijelu koji kaže da se u Dom naroda entiteta bira po jedan predstavnik svakog konstitutivnog naroda ukoliko takav postoji. Dakle plan je bio da se obori ta uslovna odredba.
Međutim, plan im je pokvario OHR, odnosno mišljenje koje je pravni tim OHR-a uputio Ustavnom sudu BiH u kojem detaljno obrazlažu pet načela po kojima se biraju delegati.
- Članove Doma naroda FBiH biraju kantonalne skupštine iz reda njihovih članova;
Dom naroda FBiH sastavljen je na paritetnom osnovu tako da svaki od konstitutivnih naroda ima po 17 delegata a Ostali imaju 7 delegata;
Broj delegata koje bira neki kanton srazmjeran je broju njegovog stanovništva;
Delegati koje bira svaki od konstitutivnih naroda u nekom kantonu odražavaju nacionalnu strukturu stanovništva u tom kantonu;
Najmanje po jedan predstavnik iz svakog konstitutivnog naroda bira se iz svakog kantona koji ima takve zastupnike u svom zakonodavnom tijelu.
U opširnom obrazloženju OHR je još 2018. u vezi predmeta "Božo Ljubić" istakao:
"Zaključci Suda u njegovoj Odluci od 1. decembra 2016. u vezi sa spornim odredbama Izbornog zakona BiH ne mogu primijeniti mutatis mutandis na spornu odredbu Ustava FBiH, da Sud u svojoj Odluci od 1. decembra 2016. godine (kao ni sam podnositelj u navedenom predmetu) nije osporio niti doveo u pitanje ustavnost sporne odredbe Ustava FBiH, nego je umjesto toga naglasio da sporna odredba Ustava FBiH slijedi uvjetnu opciju, a ne apsolutnu odrednicu predviđenu u spornim odredbama Izbornog zakona BiH".
Nakon ovog obrazloženja Borjana Krišto je povukla svoju apelaciju i odredba Ustavnog suda FBiH da se iz svakog kantona u Dom naroda FBiH bira po jedan predstavnik svakog naroda ukoliko je takav izabran, nikada nije osporena. Jedini argument može biti da ni Borjana Krišto, odnosno ni HDZ nisu vjerovali da će im apelacija proći pa su je stoga povukli.
Pravni paradoks apelanata
Dakle, dogodio se paradoks. Prvo se Božo Ljubić u svojoj apelaciji Ustavnom sudu BiH pozvao na Ustav FBiH, jer mu je cilj bio oboriti odredbe Izbornog zakona pozivajući se na Ustav FBiH. A onda je Borjana Krišto, pozivajući se na presudu Ustavnog suda BiH željela oboriti odredbu Ustava FBiH na koju se u svojoj apelaciji oslanjao Božo Ljubić.
Schmidt bi sada mogao direktno intervenisati u Ustav FBiH i nametnuti odluku o tome kako će se popunjavati Dom naroda i na to ima mandat i pravo.
Međutim, postavlja se pitanje zašto bi to radio ako nisu iskorišteni svi pravni mehanizmi u BiH. Odnosno, Ustavni sud države nikada nije osporio sporne odredbe Ustava FBiH jer je apelacija Krišto povučena, a niko nikada nije podnio novu. Drugim riječima, pravni sistem BiH nije rekao posljednju riječ, još uvijek.
U konkretnom slučaju s Christianom Schmidtom izglednija opcija je da više niko nema strpljenje niti namjeru obraćati se Ustavnom sudu, pa se računa na kraći put i miješanje visokog predstavnika i u ovo pitanje.
