Uroš i Štefica su se upoznali prije pedeset godina na - plesu, Krajišnik je odmah osvojio Zagorku,
a prije tri godine su došli u Gradišku.
Među mnogobrojnim stanarima Doma za starija lica “Bakić” u Gradišci nalaze se Uroš i Štefica Opačić. Uroš je iz Suvaje, a Štefica iz Zagorja. Njemu je komšija bio “klasik” narodne muzike Boro Drljača, a njoj - Josip Broz Tito.
MLADENAČKI DUH
- Nismo baš bili kuća do kuće, ali jesmo bili komšije. Njegova rodna kuća je na nekoliko minuta hoda od moje. Vidjela sam ga nekoliko puta kada je dolazio u Kumrovec. A pored njegove rodne kuće sam prošla stotinu puta, priča Štefica za Oslobođenje.
Oni su među prvim stanarima Doma za starija lica “Bakić”. Krenuli su prije tri godine iz Zagreba i uzvodno Savom došli su do Gradiške. Tu, kako kažu, namjeravaju i da ostanu.
- Nama se Gradiška dopala prilikom proputovanja, pa smo odlučili da napustimo Zagreb. U Zagrebu imamo potomke, rodbinu, prijatelje i stan, ali ovdje smo nastavili penzionerski život. I dalje putujemo često i mnogo, ali se uvijek vraćamo ovdje. Ponekad na putu provedemo i mjesec, kaže Uroš.
Uroš i Štefica su se upoznali prije pedeset godina na - plesu. Krajišnik je odmah osvojio Zagorku, a ljubav koja se rodila u glavnom gradu Hrvatske nastavljena je u Njemačkoj. Uroš je bio zidar, a Štefica je radila u industriji kože i tekstila.
- U braku smo više od 50 godina i uvijek smo imali veliko razumijevanje jedno za drugo. U penziji smo 30 godina, ali je naš duh mladalački. Stalno tragamo za nečim novim, nastojimo oplemeniti svoje živote i smatram da smo u tome uspjeli. Nije nam dosadno. Niti jedan jedini dan nam nije isti, kazala je Štefica.
Na zidu njihove ni prevelike ni premale sobe nalazi se njemačka zastava. Uroš kaže da nema mjesta čuđenju - njemu je Njemačka dala mnogo toga, na prvom mjestu posao, a potom i penziju. Jeste, kaže on, postavljanje njemačke zastave neobično, ali za njega je to u potpunosti razumljivo.
- Evo, vidite i sami naš stan. Kao kutija šibica. Sve je na svom mjestu. Imamo sve što nam treba. Nijedno od nas, srećom, ne hrče. Uroš kaže da ja pušem u snu, ali je navikao na to i ne smeta mu. Imamo i mnogo novih prijatelja. Maltene svakog dana dobijemo i parče torte, jer je uvijek nekome rođendan, govori nam Štefica.
Poslije doručka i jutarnjih obaveza Uroš i Štefica idu u grad. Posjećuju programe u ustanovama kulture, šetaju pored Save, uživaju u ljepoti ovog grada. U Gradišci, pričaju oni, nema nesnošljivih gužvi kao u Zagrebu i u drugim velikim gradovima.
- Ja odem ponekad da gledam utakmicu lokalnog fudbalskog kluba, a zajedno idemo na književne večeri, pozorišne predstave, izložbe, koncerte. Nama treba mir, a to smo ovdje pronašli. Ljudi su ljubazni i predusretljivi. Vole da razgovaraju, baš kao i nas dvoje. Naši potomci nas takođe često posjećuju i nemamo nijedan jedini razlog da budemo nezadovoljni, rekao je Uroš Opačić.
Dolazak u Gradišku, odnosno u ovdašnji dom za starija lica, ima i svoju ekonomsku dimenziju. U Gradišci je, naime, sve mnogo jeftinije nego u Zagrebu. Baš zbog toga je svake godine sve veći broj penzionera koji iz Hrvatske dolaze u Dom za starija lica “Bakić”.
- Ovdje nam treba mnogo manje novca za život nego u Zagrebu. Sve nam je obezbijeđeno - hrana, smještaj, grijanje, ljekarska njega, fizijatrijske usluge, salon ljepote, mjesto za zabavu i rekreaciju. Sasvim smo opušteni i posvećeni sebi. Hrana je vrhunska i nema čovjeka koji bi iz našeg restorana izašao nezadovoljan, naglasila je Štefica Opačić.
KNJIŠKI FOND
Dom je otvoren prije četiri godine. Vlasnik doma Kristijan Bakić kaže kako je dom građen u skladu sa najvišim evropskim standardima. Hodnici i javni prostor su osigurani videonadzorom, a u sobama se nalazi SOS poziv koji je direktno povezan sa recepcijom.
- Korisnicima su na raspolaganju prostor za radno-okupacionu terapiju, sala, biblioteka sa bogatim fondom knjiga, te mnogi prostori za druženja. Dom posjeduje i vlastiti ljetnikovac u kojem korisnici borave tokom ljetnjeg perioda. Dom ima 45 soba u koje možemo da smjestimo 90 korisnika. Cijeli dom ima grijanje i hlađenje preko VRF sistema, te vlastitu kotlovnicu za eventualno dopunsko grijanje, istakao je Bakić.
