Mevlad Begović svaki dan, bez obzira na vremenske uslove, odlazi do starih i iznemoglih u slučaju socijalne potrebe.
"Svakodnevno napravim 140 kilometara i podijelim 154 obroka na podučju opština Bratunac i Srebrenica", kazao je Begović iz Emmausa.
Nezaobilazna destinacija je i selo sela Broševići gdje ga svaki dan na vratima dočekuje nana Zilha, koja je u osmoj deceniji života. Živi sama, a tokom rata ostala je bez supruga, dva sina i dva brata. Tek prije nekoliko godina od donacija dobila je struju i vodu.
"Da mi je bar iko došo da se pobrine za mene. Nema niko. To je tužno i žalosno. Punu kuću imati naroda pa sve pogubiti, biti sama. Žalosno. Pa da ja mogu bar hodati, ja sa štakom hodam po kući, a sa štapom po polju, bole noge, koljena", požalila nam se Zilha Cvrk iz sela Broševići.
Put na terenu dalje nas vodi do sela Pećište, tamo svoj obrok čeka osamdesetšestogodišnja godišnja baka Radojka. I ona živi sama. Jedna je od 154 korisnika projekta "Jedan obrok dnevno" koji 365 dana u godini sa radošću dočekuju hranu.
"Puno mi znači, meni stvarno puno. Kome ne znači brate, kaže malo, ne sviđa mu se. Neka otkaže. Ja ne bi otkazala, ako ima ima, ako nema. (N1: Jel se svaki dan obradujete kada vidite ovog našeg druga?) Obradujem boga mi. Svaka im čast. Oni nama donesu. Friško dobijem kad god dođem. A nekad u njivu odem radim. Tada ostavim ovdje nešto da ostave meni. Kada dođem podignem poklopac kante – i gotova hrana", kazala je Radojka Jovanović iz sela Pećište.
Jedan obrok dnevno zaposlenici Međunarodnom foruma Solidarnosti Emmaus prave posljednje dvije godine. On je namijenjen socijalno ugroženim, starim i iznemoglim osobama koje nisu u stanju pripremiti sami sebi obrok ili su nepokretne. Nana Zilha i baka Radojka zaboravljene i ostavljene, daleko od vladajućih političkih elita i njihove raskošne realnosti, danas imaju barem jedan obrok zahvaljući Emmausu.
