S dolaskom jesenjih dana počinju pripreme za zimnicu. O tome svjedoči i bogata ponuda na pijacama, ali, uprkos tome, mnogi kupci samo obilaze tezge, razgledaju i raspituju se za cijene, a kući se vraćaju praznih ruku. Prodavači kažu, kupuje koliko ko može.
„Ne uzima se za zimnicu nešto puno, ko šta treba kupi, sve se kupuje u manjim količinama. Paradajz jabučar je četiri, volovsko srce pet maraka, paprika od tri i po do četiri. Patlidžan i tikvice su po tri marke. Cijene su strašno velike – i nama i kupcima“, priča prodavačica na banjalučkoj Tržnici Mileva Vukmir.
I Dana Malić, prodavačica na banjalučkoj Tržnici, koja se ovim poslom bavi godinama, kaže da je kupovna moć građana slabija, iz godine u godinu, pa se i domaćice slabije odlučuju na pravljenje zimnice.
„Narod slabo i pravi zimnicu, sve je skupo, ne isplati se. Kilogram roge je četiri marke, patlidžana tri, i dok kupi bijeli luk, ulje, pravi čitav dan, bolje kupiti gotovu, i ja kupujem sebi.”
A oni koji su ostali vjerni tom običaju, skromno kažu, domaće je najbolje.
„Isplati se, zašto da ne, domaće je domaće. Kad se nešto napravi za vas, to ostavite i imate cijelu zimu“, kaže Senka Grebenar.
„Cijenim seljaka i njegov rad tako da mislim da je ovo čak i jeftino“, smatra Mirjana Budimir.
Većina se, ipak, slaže da se za malo novca ne može napraviti zimnica. Inflacija je učinila svoje i bez pomoći države teško je nešto promijeniti, poručuju iz Pokreta potrošača koji se, između ostalog, zalažu za diferencirane stope PDV-a.
„Entitetske vlasti da se odreknu dijela svojih prihoda koji, preko poreza i drugih davanja, uključujući cijene električne energije, utiču na cijene vode i svih drugih elemenata koji su značajni za životni standard građana. Zakon o cijena postoji, on je dovoljno širok da može nadležne organe aktivirati i koristiti mehanizme koji stoje na raspolaganju“, kaže predsjednik Pokreta potrošača RS-a Ostoja Kremenović.
Do tada, domaći ajvar, miješana salata, kiseli krastavci i pekmezi krasiće trpezu u zimskim danima, ali u manjoj količini. Dok će neki stolovi ostati prazni, jer pojedinim građanima je, vjerovali ili ne, i kilogram voća ili povrća luksuz.
