Predizborna kampanja je u punom jeku.
Politički rivali potežu svoje najjače adute i najprljavija oruđa. Vrlo je neobično koliko se uglednih ili neuglednih politikanata uhvatilo lika i djela Fahrudina Radončića, te se bez pravih argumenata ili, pak, s vrlo nejasnim, nedokazanim i površnim argumentima obrušilo na njegov drukčiji politički put u pohodu na mjesto Bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Izgleda da ima nešto u pojavi i govoru 61-godišnjeg medijskog magnata i uspješnog poduzetnika, što duboko iritira cijeli spektar likova; od salonsko-ljevičarskih kolumnista do ostarjelih, desničarsko-ognjištarskih lisica i njihovog podmlatka,piše The Bosnia Times.ba.
ZAŠTO IM SMETA?
Zašto opskurni političko-medijski plaćenici napadaju politički program koji zagovara ekonomiju, borbu protiv korupcije, nepotizma, rigidnog nacionalizma. Zašto ubjeđuju birače da to nije dobar put, te da to nije kvalitetna alternativa? Otkud besmislena kolumnistička ponavljanja da se Fahrudin Radončić zalaže za “spartanski neoliberalizam”? Misle li autori tu na Spartaka i njegovu pobunu robova protiv rimskog establišmenta, na spartansko odricanje i radišnost (šta je tu loše?), na možda visoku radnu etiku prosperitetnog kapitalizma ili pak na liberalizam kao ideologiju koja se u BiH uvijek percipira kao opasnost, premda je u Bosni i Hercegovini država toliko bitna da mi kao društvo uopće nismo naučili imati doticaj s bilo čime zaista liberalnim.
Zašto “ugledni i pametni” politički analitičari koji dolaze iz kuhinje onih koji Bosnom vladaju 23 godine ironiziraju Fahrudina Radončića i posprdno omalovažavaju njegov plan oporavka bosanskohercegovčke privrede i ekonomije, a da nisu logično objasnili šta je tu baš toliko nemoguće i neizvodljivo onome ko je stvorio najveći novinski sistem u BiH, onom ko je sagradio sadašnji objekt „Hypo banke” u Sarajevu, hotel „Radon Plazu”, „Avaz Twist Tower”, poslovni centar u Tuzli, dakle onom ko je na prošlim izborima dobio 201.454 glasa, i potvrdio političku bitnost. Jedini logičan odgovor na predhodna pitanja je strah od konsekvenci.
S obzirom na to da je argumentacija protiv Fahrudina Radončića poprilično zbrčkana te da se radi o neselektivnom granatiranju iz vrlo različitih ideoloških busija, vrijedi se zapitati da li se možda, ipak, u liku polemičnog industrijalca s podočnjacima i medijskog magnata /pretpostavljamo da su podočnjaci plod iscrpljujućeg rada i nenaspavanosti) javlja političar koji dovoljno provocira i intrigira javnost da bi mogao postati lider koji će nas odvesti u promjene. Saznat ćemo to vrlo brzo, već u oktobru. Dakle, dobit ćemo odgovor na pitanje jesmo li zaista društvo u kojem je, kao što poslovica kaže, bolje da propadne selo nego običaji ili smo ipak skloni prihvatiti izazov promjena, koje nam nudi program potvrđenog i u potpunosti reliziranog privrednika.
TREBA MU DRŽATI PALČEVE
Moj je dubok dojam da napadi na Radončića i s lijeva i desna govore o tome kako su se politički i medijski akteri toliko navikli na duboke, uobičajene ideološke podjele koje otjelovljuju SDA, HDZ i SNSD, da se nisu u stanju prilagoditi provokativnom vokabularu promjena s vrlo konkretnim idejama koje nude Fahrudin Radončić i Savez za bolju budućnost. A to je privredni i ekonomski rast za koji je potrebno da svaki čovjek ima u glavi informaciju – da može dobiti posao, da može promijeniti posao, da može jeftinije nešto uraditi i da o tome sam odlučuje. To je osnova privrednog rasta i to je ono što Radončić obećava. Jer je naša društvena situacija potpuno suprotna, u njoj sve zavisi od partija.
One su zaposjele privredu i institucije. Čak se i opozicione partije nalaze ponegdje na vlasti, na lokalu, i od toga žive. Što znači, da “vlasnici naših života” neće sve da nam oduzmu, ostavljaju nam toliko da možemo preživjeti, da nam voda ne ode iznad brade. Taj bratsko-familijarni sistem, partokratija, dovela je do toga da nemamo pravosuđe, nemamo zakonodavnu vlast, da nemamo način da se izborimo za bilo šta. Fahrudin Radončić želi promijeniti upravo To. A to je dobro. Nadajmo se da se nešto napokon događa. Dobro je da Radončić svima smeta, jer mu tako rastu šanse da nešto zaista napravi. Ima Fahrudin Radončić u svojim političkim nastupima nešto što ga karakterizira kao čovjeka koji razgolićuje, razotkriva i tako poziva na krupne promjene.
Političari nisu sveci, niti su idealni, sterilni ljudi. Nije ni Radončić i ne daj bože da to postane. Zašto? Između ostalog, jer se u doslovnom, a ne samo u prenesenom smislu pojavio u ulozi lidera onih koji ukazuju na propuste, mahinacije i malverzacije čelnika i njihovih izvršilaca iz stranaka čiji smo taoci preko dvije decenije. Hladno, jasno i beskompromisno, bez licemjerne esnafske solidarnosti. I izazvao je reakcije, gnjev, prijetnje likvidacijom, montirane političke procese.
Eto, neke političke analize govore da treba držati palčeve Fahrudinu Radončiću jer je jedan od rijetkih koji je sposoban da doista provede prave promjene, onakve promjene koje će za nekoliko godina omogućiti da gledamo uspješno društvo, te da s lica zemlje nestanu potpuno nestvarne i neprihvatljive kreature u najbitnijim bh institucijama. Kao što je supruga aktuelnog bošnjačkog člana predsjedništva zadnja osoba koja bi smjela procjenjivati stručne i naučne reference vrsnih medicinskih stručnjaka, kao što aktuelni prvi čovjek naše akademske zajednice ne smije biti servis mnoštvu visoko pozicioniranih stranačkih funkcionera koji državu i akademsku zajednicu doživljavaju kao svopstvenu prćiju.
Naravno, ako glasačka mašina bude, kao što bi za sopstveno dobro trebala biti, naklonjena Fahrudinu Radončiću i Savezu za bolju budućnost, piše TheBosniaTimes.ba.
