Davno krenuo
Na tom putu susreću se sa raznim preprekama i izazovima, ali od svog cilja, kao jedine vodilje, ne odustaju. Dok je jučer glavni grad naše zemlje izgledao sablasno prazan i dok su mnogi odmarali, ekipa Oslobođenja obišla je Željezničku stanicu u Sarajevu. Odrediše je to sa kojeg migranti vozom odlaze u Krajinu, iz koje vide jedini izlaz ka zemljama Unije.
Već tradicionalno se okupljaju nekih sat prije polaska voza, pa tako je bilo i jučer kada se grupa relativno mlađih momaka okupila na parkingu ispred Željezničke stanice. Voljni su fotografisati se, ali samo rijetki pristaju govoriti o svojim putovanjima i planovima.
Ali Nashabar, dvadesetogodišnji mladić iz Pakistana, jedan je od rijetkih koji pristaje podijeliti svoju životnu priču. Za početak, traži nam pres-karticu, kako bi se uvjerio da smo novinari, a po saznanju dolazi i blagi osmijeh na lice i početak razgovora. Kaže kako je u svojoj zemlji ostavio roditelje, kao i malog brata i sestru.
- U Bosni i Hercegovini sam posljednjih 15 dana. Bio sam smješten u migrantski centar Ušivak i sada idem u Bihać. Moja krajnja destinacija je Italija, tamo želim završiti svoj put koji sam davno počeo. Više se ni sam ne sjećam kada sam krenuo, prošlo je dosta mjeseci. Prošao sam Iran, Tursku, Grčku, Bugarsku, Makedoniju, Srbiju i u svakoj od tih zemalja sam proveo po nekoliko mjeseci, priča nam Nashabar.
Dodaje kako različito budu dočekani u svim zemljama, te da su najviše problema imali u Grčkoj.
- U većini zemalja nam kažu da smo ilegalni, ali mi imamo svoje razloge zbog kojih smo napustili zemlju. Ne možemo tamo ostati ako nemamo normalne uslove za život, ističe mladi Pakistanac.
Naglašava kako mnogi ljudi ne vide svoju budućnost u Pakistanu, pogotovo mladi koji odlaze iz zemlje, prenosi Oslobodjenje.
Druga priča
- Nije nimalo dobro stanje u Pakistanu. Teško se može naći posao tamo. Završio sam srednju školu, ali ništa posebno čime bih mogao obezbijediti posao u svojoj zemlji. U Italiji je već druga priča i tamo su šanse mnogo veće za one kao što sam ja. Zbog toga su se mnogi ljudi mojih godina odlučili za napuštanje zemlje u kojoj smo rođeni. To nije lahko, ali moramo, kaže Nashabar. Iako je kratko u glavnom gradu naše zemlje, susreo se, govori nam, sa ljudima koji su voljni pomoći migrantskoj populaciji.
- U Sarajevu žive veoma dobri i pažljivi ljudi, ponude nam često hranu, a neki nas čak pozovu i ponude svoj toalet kako bismo se okupali. Toliko dobrih ljudi odavno nisam sreo, napominje Ali.
