“Ono što će se dešavati ovdje je manje-više sve isto. Ono zbog čega smo se okupili je dženaza. Ono što se dešavalo tokom juna su međunarodni događaji, kao komemoracije u Beču, potom Parlamenta Austrije koja se stavila na raspolaganje da se obilježi. Blaga promjena nakon donošenja Rezolucije u Skupštini UN-a. Države koje su glasale za Rezolucije sada se stavljaju na raspolaganje u pomoći povodom obilježavanja 11. jula”, kazao je Duraković.
Šta se desilo u osam godina, od 2016. do danas?
“Rezolucija je donijela bar duševnu satisfakciju, a ta letargija od 2016. dolaskom načelnika koji javno negira genocid, to je nešto što mi od 2016. preživljavamo, nekada se intenzivira, a oni koji žive ovdje i preživjele žrtve genocida za njih se ništa nije pomaklo ovdje od 2016. godine”, kazao je Duraković.
Uputio je i poziv vlastima Srbije.
“Mi i pozivamo Srbiju, ona je jedina zemlja koja može napraviti historijski preokret. Svi čekamo na Srbiju, ne znam šta je njihov plan i kako planiraju skinuti omču prošlosti. Ono što režim radi je jedna očajna politika pokušaja da se suprostavi cijelom svijetu. To je nemoguće”.
“Nama treba distanciranje od ratnih zločina, to je onaj strah u nama, ako preživite genocid onda živite u mjestu gdje režim veliča to. Generacije koje kroz obrazovni sistem apsolutno ne uče”, kazao je Duraković.
Schmidt prije godinu i danas?
“Moramo priznati da se fokus međunarodne zajednice i rad promijenio. Imao sam priliku da izlažem pred članovima PIC-a, vidio sam da je u Evropi bila neka nesuglasica ali sada vidimo i EU da se blago okreće jasnom stavu, posebno i nakon Rezolucije gdje je većina EU zemalja glasala ZA”, kazao je i dodao:
“Čekat ćemo da vidimo da li će Milorad Dodik testirati strpljenje međunarodne zajednice”.
